Vitez i junak, ili ubica dece? (17): Dva inata knjaza Nikole
Po drugima, on je iz Carigrada prebegao u Rumuniju odakle je proteran u Srbiju, a tamošnje vlasti ga odmah uhapsile i predale Crnoj Gori. Po trećim, i izgleda najverodostojnijim, on se spustio na reč i obećanje vojvode Mirka Petrovića i pristao da sa njegovim poklisarima koji su po njega došli u Carigrad, dođe u Crnu Goru.
Ženska osveta
Vitez i junak, ili ubica dece?
(1): Gledaću da se proslavim zlom...
(2): Surova osveta Đuraškovićima
(6): Za Bjelopavliće oganj i otrov
Čim se Puniša obreo u Bjelopavlićima, odmah je uhapšen i osuđen na smrt. Nekoliko uglednih Bjelopavlića, njegovih rođaka, išlo je na Cetinje da mole milost za Punišu od novog gospodara, knjaza Nikole, i njegovog svemoćnog oca, vojvode Mirka - da mu se umesto mušketanja odredi večita robija.
Tako bi se izgleda i desilo - navodno je vojvoda Mirko popustio i složio se da mu se smrtna kazna zameni robijom, ali se onda umešala njegova žena Stana, kivna zbog ubistva svog brata, konzula u Carigradu, i prekorila muža:
- Lako je praštati tuđim krvnicima. Ti si ubio Todora Kadića i zatro sve Kadiće te osvetio brata, a onome koji je ubio moga brata sada opraštaš život...
Više nije bilo nikakvoga pogovora: Puniša je doveden na Ćeranića glavicu, današnji Danilovgrad, i streljan ispred crkve Svete Ćekle, gde mu se i danas nalazi grob.
A tragični udes i sudbine dve porodice, Petrovića i Kadića, krvavo spltene i povezane tiranijom knjaza Danila i brata mu Mirka, koji su mislili da sve mogu i da im je sve dopušteno, i ponosom Todora Kadića koji je smatrao da se uvreda, ljaga i sramota mogu oprati samo krvlju, da se zlorađenje i pakost ne može praštati ni vladarskoj glavi, predstavlja sinonim, oličenje večne poruke da je zlorađenje gotovo suđenje, da će onaj ko zlo čini, zlo i dočekati - da kriva kletva stigne onoga ko kune.
Prvi spomenik ocu
Knjaz Nikola će posle Danilovgrada otići i korak dalje i spomenik podići i svome bezdušnom i bezobzirnom ocu, vojvodi Mirku. Na pogled Medunu i Fundini, za inat i u prkos Kučima, na tridesetogodišnjicu stravičnog pokolja i pogroma koji je nad njima izvršio deo crnogorske vojske pod komandom vojvode Mirka, obznanio je da će ubuduće nova podgorička varoš nositi njegovo ime i otkrio mu veliki spomenik na centralnom trgu.
- Radosno sam se odazvao molbi moje dične Podgorice da prisustvujem otvaranju ove nove varoši (reč je o novom delu grada na ušću Ribnice u Moraču, podno brda Gorica, prim. B. S.) i ovog ponositog spomenika posred nje - rekao je, pored ostalog, knjaz Nikola tog 26. oktobra 1886. godine, na svečanosti u centru nove Podgorice... - Neka se, dakle, ova nova varoš od danas zove u spomen velikog vojvode Mirka po imenu njegovu - Mirkova Varoš. Na ovom istom mjestu, na kome se danas Mirkova Varoš podiže, skoro prije osam stotina godina ugledao je svijet prvi osnivač stare srpske države Stevan Nemanja, a Nemanjina tadašnja Ribnica na ovom istom mestu na još starijim razvalinama stare rimske Dukljanske stolice. Neka srećna bude Mirkova Varoš na ovom starom slavnom zemljištu i slavniju budućnost, bože daj, dočekala na slavu Zete, na korist svojim stanovnicima, na ponos cijelom narodu; neka se veliča veličinom otadžbine u kojoj je nikla i veličinom spomenika koji je diči. Spomenik je ovo junačkim vrlinama - rekao je, između ostalog, knjaz Nikola naglašavajući veličinu i značaj pobeda nad Turcima 1862. godine sa kojima je, kako je kazao "vječito skopčano i besmrtno ime mojega milog roditelja, velikog vojvode Mirka..."
Jer, strašna anatema i kletva koja je bačena na Kadiće posle ubistva knjaza Danila u već navedenoj "sentenciji" Senata crnogorskog "da nema nikad od te kuće niko u našu granicu dok je Crne Gore", gotovo da je u potpunosti stigla Petroviće. Glasovita vladarska, dinastička loza, posle više od tri veka skoro se osušila i istražila, a Kadića od tada sve do nedavno jedino nije bilo u rodnom Boanu u Bjelopavlićima, gde su zidine njihovih kula bezmalo vek i po puste prkosile zubu vremena i inatile se s prolaznošću.
Priča o Danilovgradu
Kakve li ironije: na puškomet od Boana i Orje Luke, na pogled Ostrogu - stoji Danilovgrad, spomenik večiti knjazu Danilu! Njegov naslednik i
sinovac, knjaz Nikola, ispunio je stričevu želju i naum, i na Ćeranića glavici, deset godina posle njegove smrti, osnovao varoš sa njegovim imenom, kao poslednji prkos, inat i osvetu onima koje njegov stric za života nije uspeo da zatre i pokori. A možda je to bila i neka vrsta pokajanja za sve ono čime je knjaz Danilo zadužio Bjelopavliće - i ne samo Bjelopavliće - da mu nikad ime ne zaborave, da vazda pamte kako je ispunjeno ono zlokobno njegovo obećanje s početka vladavine: "Ja ću gledati da se proslavim zlom!"
Pravda na kraju
Dogodilo se, ipak, čudo: od onih koji su obeskućeni i progonjeni, od onih kojima je i ime zatirano, onih koji su bežali i utočište tražili od Skadra do Carigrada na jednoj i od Sarajeva do Beča na drugoj strani, onih koji su od nevolje menjali ne samo konake i bivake, nego i krsnu slavu i ime - čak i veru menjali - ostali široki tragovi, a od onih koji su ih progonili i zatirali im seme i u odivi sve se svelo na jednu jedinu tanušnu sveću. Od Kadića je ostalo nebrojeno potomstvo, a od njihovih zlotvora, knjaza Danila i brata mu Mirka, samo priča nevesela i ime - Danilovgrad.