Najslavniji Crnogorac sedme umetnosti (5): Hoćemo istinu, a ne slavu
Kad je po izdržanoj kazni zatvora, koju je zaradio zato što je ošamario suprugu, a ona ga prijavila policiji, shvatio da od braka sa tom ženom više nema ništa, odlučio je da napusti Ameriku, ali i da sa sobom povede svog starijeg sina Tomasa, pripoveda dalje Dragiša Mićunović neveselu storiju o svom stricu Gaju Mićunoviću, za kojeg veruje da je otac legendarnog holivudskog glumca Roberta Mičama.
Oteo sopstvenog sina
Pokupio je na brzu ruku to malo ličnih stvari, dokumenta, fotografije, nekoliko knjiga i nešto novca što je imao ušteđeno i, gotovo ilegalno, sa sinom krenuo na daleki i neizvesni put. Krenuo je vozom do Njujorka, kako bi se tu ukrcao na neki brod za Evropu i Crnu Goru.
Žena ga je, međutim, preduhitrila, prijavila ga opet policiji, koja ga je, po svoj prilici, presrela u Njujorku, oduzela mu dijete, a njega ponovo pritvorila. Ne znam koliko je bio u pritvoru, kako se izbavio i kako se potom ukrcao na brod - je li on, zbog ponovljenog prekršaja i porodičnog nasilja, tada možda, i prognan iz Amerike? Izvjesno je samo da je on od tada izgubio svaku vezu sa porodicom.
Od Mićunovića do Mičama
Siguran podatak, koje je Robertu Mičamu bilo pravo, kršteno ime i prezime, jer to mu je svakako umjetničko ime, nisu uspeli da pronađu, napominje Dragiša Mićunović.
- Ali u dokumentima se spominje prezime Mićum što navodi na sumnju da je to na engleskom skraćeni oblik prezimena Mićunović - veli sagovornik "Vesti".
Tako je, eto, do kraja njegovog života ostala ta velika tajna, zagonetka i mora koja je zasigurno mnogo mučila i njega, ali i njegovu braću, pa i sve nas, svu ostalu rodbinu evo do danas.
Prije otprilike petnaest godina, moj brat od strica Branko, koji je svake godine dolazio ovdje sa porodicom, posjećivao nas i boravio po nekoliko dana kod nas, ispričao nam je kako se u "Večernjim novostima" pojavio jedan članak u kojemu piše da jedan poznati američki glumac vodi porijeklo od Mićunovića iz Crne Gore i da je to otkrio neko od naših iseljenika u Americi.
Mene je to jako zainteresovalo i počeo sam da tragam za tim člankom. Našao sam ga koju godinu kasnije kad sam sa ćerkom otišao u Vrbas, u posjetu rođacima - sačuvala ga je upravo ta moja sestra od strica Ljubica. Pročitao sam ga ko zna koliko puta i u meni se svaki put pojačavala sumnja i raslo uvjerenje da bi taj Robert Mičam zaista mogao biti moj brat od strica. Zato sam angažovao i mog prijatelja Bata Kosovića, profesora informatike iz Nikšića, da pokuša i preko interneta da dođe do kakvih podataka i nekako riješi ovu zagonetku. Tamo smo saznali da je Mičam zaista u djetinjstvu ostao bez oca, a uskoro i bez majke koja se preudala...
Najslavniji Crnogorac sedme umetnosti:
Uglavnom, mi smo, malo pomalo, slagali kockice, a najviše su nas pokolebale i sumnje produbile neke fotografije iz porodičnog albuma Mičamovih kad smo ih uporedili sa fotografijama koje je čuvao i ostavio moj stric. Nama se čini da je sličnost, najblaže rečeno, očigledna.
Ono što mi dodatno uliva nadu da smo ipak krvni srodnici jeste podatak koji sam takođe našao na internetu da je mlađi brat Roberta Mičama imao nadimak Džon, odnosno Jovan, što se potpuno uklapa u priču o imenima Gajovih sinova,Tomasu i Džonu, čija su imena rukom upisana na poleđini njihove, već više puta spomenute fotografije koju je Gajo donio iz Amerike i do kraja života brižno čuvao.
Nesumnjive sličnosti
Isto tako, kad se ta fotografija, odnosno lik starijeg Gajovog sina Tomasa uporedi sa likom starijeg sina Roberta Mičama, sličnost je nesumnjiva. Da se i ne govori o liku Gajove žene sa fotografije koju je on čuvao i koja se sad nalazi kod mene i one sa vjenčane fotografije Mičamovih roditelja.
Bežao od publiciteta
Teško je zaista iz gotovo fantastičnog opusa od oko 150 filmova - snimao je u proseku više od dva filma godišnje - izdvojiti najbolje, ali nema nikakve sumnje da ni danas, u pravoj lavini filmova i ogromnoj produkciji digitalizovane filmske "industrije", njegovi filmovi ne gube na zanimljivosti. I dalje veliku pažnju pobuđuju i "Rajanova kći" i "Reka bez povratka", i "Najduži dan" i "El dorado", i "Marijini ljubavnici" i "Marlou", i "Bratstvo ruže" i "Makao", "Rodeo" ili "Krvavi mesec", "Noć lovca" ili "Mamac za ubice", "Ubistvo u Amsterdamu" ili "Kuća na brdu", "Ponoćni ubica" ili "Poslednji tajkun", njegovo poslednje ostvarenje u režiji slavnog Elije Kazana i sa Robertom de Nirom.Robert Mičam nije voleo publicitet i popularnost koja se stiče na stupcima štampe. U jednom od retkih intervjua koji je dao kad je već zagazio u jesen života i zvezda njegove slave već bila na zalasku, pored ostalog je rekao i ovo: "Nikad ne menjam ništa osim čarapa i gaća. I nikad nisam učinio ništa da se proslavim ili popravim. Uzeo sam sve ono što sam dobio i iskoristio na najbolji način što sam umeo".
Isto tako, meni se čini da je i lik Mičamovog oca sa te fotografije istovjetan ili neodoljivo sličan Gaju sa jedine njegove fotografije iz mladih dana, a snimljena je, po svemu sudeći odmah pošto je iz Argentine došao u Ameriku. Sličnih paralela ima još i mogle bi se praviti sve do fotografije moga strica iz staračkih dana i Roberta Mičama iz tih vremena...
To su činjenice koje se, po mom mišljenju, ne mogu lako zanemariti i negirati. Naša je želja da nekako dođemo do stvarne istine i da tu nepoznanicu riješimo. Nije nam do toga stalo zbog bilo čega drugoga, nekakve slave ili slično - prosto: nemamo nikakvih drugih interesa sem da sačuvamo uspomenu na strica Gaja i da nekako saznamo punu istinu o njegovoj porodici - veli na kraju Dragiša Mićunović, tvrdo uvjeren da je Robert Mičam i njegovo potomstvo njegov rod, krv njegovog zlosretnog strica Gaja.
