Najslavniji Crnogorac sedme umetnosti (3): "Slepi putnik" u Njujorku
U zaostavštini Gaja Mićunovića, koja se čuva u mojoj kući, najrječitija je svakako njegova originalna diploma koju je moj stric donio iz Amerike 1924. godine.
Na osnovu nje se da nesumnjivo zaključiti da je on u Argentini ostao kratko, možda dvije ili najviše tri godine, jer diploma kazuje da je on 1911. godine u Sjedinjenim Američkim Državama stekao kvalifikaciju stručnog minera.
Suprugu upoznao na putu
Moj stric je, na osnovu svega onoga što sam o njemu čuo i do sada doznao, bio veoma bistar i pronicljiv čovjek i on je, po svemu sudeći, brzo zaključio da se u Južnoj Americi ne može lako i brzo zaraditi i da nema ništa od priča o tamošnjem blagu i blagostanju, pa je ugrabio prvu priliku i iz Južne prebacio se u Sjevernu Ameriku. Tu se, kao što se vidi, opredijelio za opasan i rizičan, ali veoma unosan posao, koji je i tada i uvijek bio veoma dobro plaćen. Taj posao mu je svakako omogućio i da dobro zaradi, ali i da proputuje Amerikom, jer nije bilo mnogo onih koji su imali kvalifikaciju stručnog minera, pa je tako on, po potrebi, krstario od gradilišta do gradilišta širom te velike zemlje.
Od boksera do glumca
U pojedinim verzijama njegove biografije stoji da je Robert Mičam veoma mlad ostao siroče bez oca - navodno, otac mu je poginuo na nekom gradilištu pruge - a uskoro i bez majke koja se za kratko vreme dva puta preudavala i nije, po prilici, mnogo brinula o deci. Prepušten ulici, od goropadnog dečaka i mladića koji je tu pesnicama isterivao pravdu, Robert je dogurao do profesionalnog boksera, ali je ubrzo shvatio i osetio svu surovost i bezdušnost tog krvavog "sporta" i u svom beznađu nastavio dalje. Po toj priči, on je 1936. godine dospeo u Kaliforniju i u Long Biču se pridružio nekoj pozorišnoj trupi, što će izgleda biti njegova odskočna daska za prebogatu glumačku karijeru koju će potom graditi punih 60 godina.
Na tim putovanjima je negđe sreo i svoju suprugu - ne znamo, nažalost, kako joj je bilo ime ni odakle je tačno bila - oženio se, najvjerovatnije 1912. ili 1913. godine i zasnovao lijepu porodicu - za četiri ili pet godina je dobio ćerku i dva sina.
Od fotografija koje je donio iz Amerike i koje su do danas sačuvane, na jednoj je on, najvjerovatnije odmah po prelasku iz Argentine u Sjevernu Ameriku. Na drugoj je njegova očigledno veoma mlada supruga, i ćerka, koja je izgleda bila najstarija od đece, rođena po prilici 1914. godine, a na trećoj su dva njegova maloljetna sina. Na poleđini te fotografije su rukom upisana njihova imena "Tomas i Džon", odnosno Tomo i Jovan - što znači da je Gajo za spomen ponovio imena svoje braće tragično stradale u Prvom svjetskom ratu, a tu je i naziv studija i mjesta u kojem je fotografija snimljena. Radi se, koliko smo do sada mogli da utvrdimo, o nekom mjestu u Sjevernoj Karolini...
Sumnjiva javna biografija
Prema podacima iz biografije Roberta Mičama koji se vrte po internetu, on je rođen 6. avgusta 1917. godine u Britportu. Kršteno ime mu je navodno bilo Robert Čarl Duran Mičam, a umro je naprečac, mesec dana pre 80. rođendana, u svojoj kući u Santa Barbari u Kaliforniji. Sa suprugom Doroti Spens ostao je celog života u braku, punih 57 godina, i imali su ćerku Trini, koja je postala pisac i scenarista, i sinove Džejmsa i Kristofera, koji su krenuli očevim stopama i takođe postali glumci. Po toj "biografiji", Mičamov otac Džems Mičam bio je vojnik, poreklom po ocu Irac, a po majci Indijanac, a majka An Harijet Gundersen Mičam, imigrantkinja iz Norveške. Mičamova sestra se, navodno, zvala Julija, a brat Džon. Veliko je pitanje, međutim, koliko su svi ovi podaci tačni i autentični jer je poznato da Mičam nije voleo da govori o sebi, a za veliku priču, pogotovu o istoriji porodice i poreklu očevih roditelja, interesovanje, izgleda, nikada nisu pokazala ni njegova deca.
Ako se pomnije analizira pasoš Gaja Mićunovića, koji se takođe čuva u njegovoj rodnoj kući, odnosno u kući njegovog sinovca Dragiše Mićunovića u Đurđevom Dolu, jasno je da on u maju 1924. godine, kada je nakanio da se vrati u otadžbinu, nije imao nikakav pasoš, ni crnogorski, ni američki, iako je u tom trenutku sigurno bio američki državljanin. To dodatno potkrepljuje sumnju da se on 17-18 godina pre toga iz Crne Gore otisnuo u svet kao slepi putnik, ili je te 1924. godine iz nekih razloga u Americi ostao bez ličnih dokumenta.
Povratnička glavarina
Iz pasoša je jasno da ga je 10. maja 1924. izdao Generalni konzulat Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Njujorku, pod brojem 8360/24, uz napomenu da važi šest mjeseci. Istog dana on je u francuskom konzulatu dobio i francusku vizu jer je, po svoj prilici, putovao nekim francuskim brodom, uz napomenu da viza važi 45 dana.
U Dubrovnik, u luku Gruž, doputovao je posle 20 dana, odnosno 30. maja 1924. To konstatuje neki "lučki raseljenički nadzornik" iz Komesarijata željezničko-parobrodske policije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koji napominje da je Mićunoviću naplaćena "povratnička glavarina" u iznosu od tri dolara.
