Najslavniji Crnogorac sedme umetnosti (10): Pola jagnjeta za knjigu
Selo Đurđev Do, za koje se pretpostavlja da predstavlja zavičaj Roberta Mičama, danas je raseljeno i sasvim opustelo.
- Danima se nemate s kim sresti i porazgovarati - žali se Dragiša Mićunović, koji je dobar deo života proveo dokazujući da je njegov stric Gajo otac holivudske zvezde.
- Da bih nekako podnio i preživio ovu samotinju i čamotinju i sebi pričinio nekakvo zadovoljstvo, kad sam se vratio ovdje opredijelio sam se da se družim sa knjigom i u njoj nađem utjehu. Učlanio sam se u biblioteku "Petar Petrović Njegoš" u Nikšiću. Na moju sreću i zadovoljstvo tamošnji bibliotekari mi svesrdno pomažu da dođem do knjiga koje želim da pročitam i dopuštaju mi da ih zadržim i mimo propisanog roka. Tako imam dovoljno vremena da zapišem mudrosti i sve ono što sam zapazio i što mi se posebno dopalo dok sam čitao i što mi se učinilo vrednim pamćenja.
Tri vrste čitalaca
Ivo Andrić kaže da postoje tri vrste čitalaca: jedni čitaju tek da im vrijeme prođe, drugi mogu svojim jezikom i na svoj način da prepričaju ono što su pročitali, a najbolja je ona treća vrsta koja zna autentično da prenese ono što je napisano u knjigama, što je znak da razumiju ono što su pročitali. Dragiša Mićunović je nesumnjivo jedan od tih.
Srodne duše
Prva knjiga koju sam pročitao, koja mi je nekako širom otvorila vrata književnosti i u meni snažno podstakla i probudila želju za čitanjem, bili su "Znakovi pored puta" Iva Andrića. Želja za čitanjem kod mene je, istina, postojala odavno, ali dok sam radio u preduzeću za to nije bilo vremena, a i preča je bila briga kako da izvedem djecu na tvrd životni put. Poslije toga knjige su prosto "preporučivale" jedna drugu.
U toj Andrićevoj knjizi sam, recimo, našao jedan njegov zapis o Geteu o kojemu sam ja do tada znao tek da je postojao kao pisac i mudrac i ništa više. Andrić za njega kaže da mu se divi kao piscu koji najčovječnije izražava ono što misli i osjeća. Upravo ova Andrićeva misao me navela da tražim i pročitam nešto od Getea.
Prvo sam pročitao "Srodne duše" i moram reći da sam tada zaista osjetio neku milinu u duši, divljenje tom čovjeku kako je slio i povezao svoje misli i osjećanja i nije čudo što sam poslije samo od Getea zapisao preko hiljadu misli i poruka.
Kad je mogao Robert, mogu i ja
Dok govori o piscima i knjigama koje je pročitao, pa i u razgovoru o svakidašnjim stvarima, Dragiša Mićunović često citira misli, poruke i poduke iz njih ili odrectuje po koji stih. Na pitanje kako u tim godinama može tako dobro da pamti i čuva od zaborava toliko citata, on šaljivo odgovara: "Pa ako je moj brat Robert Mičam mogao godišnje da snima po dva-tri filma i napamet uči toliko uloga, mora da ja po tome ličim na njega."
U Mićunovićevom imeniku pisaca čija je djela pročitao, posebno mesto zauzimaju srpski klasici. Osim Dositeja tu su i Jakov Ignjatović, Milovan Glišić, Svetolik Ranković, Milutin Uskoković, Vojislav Ilić, Sima Pandurović, Milan Rakić, Svetozar Ćorović, Aleksa Šantić, Zmaj, Ljuba Nenadović, Stefan Mitrov Ljubiša, Petar Preradović, Dis, ali i Tišma, Rastko Petrović, Antonije Isaković... Zanimljivo je da je pročitao i više klasičnih filozofskih dela od Kanta i Hegela do Vladimira Solovjeva, kojeg posebno ističe i voli.
Andrić me je podstakao da tražim i knjigu Geteove prepiske sa Šilerom. Doznao sam da je tu knjigu objavila neka izdavačka kuća iz Novog Sada i odmah je naručio - pola jagnjeta me koštala. Pročitao sam je naizust i stalno joj se vraćam. To je velika, obimna knjiga, skoro 1.000 strana, ravno 1.006 pisama, koja su njih dvojica razmijenila. To nije knjiga za svakoga i teško da će je razumjeti iko ko nije pročitao bar nešto od Getea i Šilera.
Ta knjiga je, recimo, mene podstakla da pročitam sva Geteova djela, a "Fausta" sam pročitao već četiri puta (postoji podatak da je Napoleon čak sedam puta čitao Geteove "Jade mladog Vertera", što ga je navelo da potraži Getea i sretne sa njim kad je osvojio Nemačku, prim. B. S).
Čitam uglavnom dok čuvam ovce, kad se tako nađem sam u pustinji i tišini gdje me ne može omesti ništa osim kiše i kakvog nevremena - objašnjava svoju nesvakidašnju strast Dragiša Mićunović.
- A koliko sam razumio i iz svega do sada pročitanog dokučio, i sva najveća djela svjetske književnosti su pretežno nastala u prirodi i tišini...
Najslavniji Crnogorac sedme umetnosti:
(1): Legenda Holivuda iz Nikšića
(2): Stranac u svojoj otadžbini
Posle kod kuće, najčešće izjutra pošto rano ustaje, dok je stoka još u toru ili štali, Dragiša prepisuje ono što je prethodnog dana čitajući zapazio i označio. Tako je za desetak godina nastalo to njegovo veliko "mislilo", zbornik mudrosti i umotvorina velikana pisane riječi koje ni njega kao "običnog" čitaoca nisu ostavile spokojnog. Mnoge od tih mudrosti on je naučio i napamet i počesto ih prigodno koristi i u svakidašnjem razgovoru: "Slatka je uteha nadati se da će se naše najlepše misli kao cveće izabrati, na naš opšti jezik izdati, naša imena živeti i mila našem rodu biti, za dobro koje smo mi učinili za one u dalekim vremenima kad se naše kosti u prah obretu" - citira Dragiša Mićunović Dositeja Obradovića, objašnjavajući smisao zapisivanja, odnosno toga što on tako neumorno radi već više od jedne decenije.
- Istog smjera i značenja je i jedna Napoleonova misao: "Nema veće pobjede od pobjede znanja nad neznanjem. To su jedine pobjede koje ne nose kajanje" - veli glasoviti francuski imperator i dodaje da "nema plemenitijeg posla nego u narodu širiti velike misli čovječanstva."
Najslavniji Crnogorac sedme umetnosti:
(6): Tragedija Robertove sestre
Pomoć Nikšićke biblioteke
Nastojao sam da dođem do djela najpoznatijih svjetskih književnih i filozofskih umova i u tome mi je nikšićka biblioteka mnogo pomagala. Dešavalo se tako da mi do ruku dođu i pojedine knjige koje nikad niko prije mene nije ni otvorio, a kamoli pročitao. Takav slučaj je, recimo bio sa Volterovom knjigom "U ime savjesti i razuma," koju je napisao još daleke 1865. godine. Ili, veoma zanimljiva knjiga "Izgubljena vjera" Miška Kranjeca, koji je opisivao stanje u posleratnoj Titovoj Jugoslaviji i predvidio mnoge stvari koje su se danas obistinile.