Najslavniji Crnogorac sedme umetnosti (8): Crnogorka jača od groma
Kad sam pre 11 godina ostao bez posla i kao tehnološki višak bio upućen na biro rada, odlučio sam da se vratim u selo i skrasim ovdje gdje su moji preci propirili vatru prije više od vijeka i po, priča Dragiša Mićunović, uporni istražitelj korena slavnog holivudskog glumca Roberta Mičama.
- Sve to sam, naravno, mogao samo uz svesrdnu pomoć i podršku supruge, koja je pristala na to, uprkos velikom teretu i poteškoćama koje je ovdje izdržala dok je podizala i školovala djecu sve dok su krenula u srednje škole i na fakultete, pogotovu otkad mi je 1992. godine umrla i majka - nije imala punih sedamdeset godina.
Najslavniji Crnogorac sedme umetnosti:
Srećna u nesrećama
U ovoj storiji, motivisanoj i podstaknutoj sumnjama da otac proslavljenog američkog glumca Roberta Mičama potiče iz banjanskog sela Đurđev Do, poglavlje za sebe svakako predstavlja i Stanojka Mićunović, supruga Dragiše Mićunovića, Mičamovog navodnog brata od strica.
Rođena i stasala u Goliji, na kršu i golometiji kakvu je našla i kad se udala i došla u Đurđev Do, ona je još kao tek pristasala devojka dvaput bila na bridu između života i smrti. Jednom kad se, čuvajući stoku, okliznula i pala niz liticu visoku petnaestak metara, drugi put kad joj se prolomio led pod nogama i pala u bunar. Ova stamena žena će, međutim, i pošto se udala, u nekoliko navrata zaviriti smrti u oči:
- Dragiša tih dana radio na kući u Kličevu i ja bila ovdje sama sa djecom - sjeća se Stanojka.
- Oni još bili mali, u osnovnoj i osmogodišnjoj školi. Bilo nekako pred samu noć. Prolijeva kiša, sijeva, grmi, zemlja se trese, a na nebu se stvorilo nekakvo crvenilo, to nikad nijesam vidjela, ni prije ni poslije. Ugnala ja i zatvorila stoku u štale. Djeca sve oko mene, ne smiju sama u kuću. Uđosmo u neko doba. Ja sva srećna i zadovoljna što su mi djeca tu, što ih to čudo nije zadesilo negdje na putu od škole ka kući. U jedno doba izađoh da natočim vode. U tom momentu je grmnulo i ja sam pala, a ovaj stariji sin je stajao u sobi i držao ruku na poklopcu od šporeta pa je i njega bacilo na pod i malo ošamutilo.
Ne znam koliko sam bila u nesvijesti, ali su mi djeca poslije pričala kako sam u onom bunilu stalno ponavljala: idite na zemlju, idite na zemlju... Valjda mi je to u podsvijesti dolazilo da treba bosi da stanu na mokru zemlju da bi se oslobodili elektriciteta. To sam još u rodu, u Goliji, čula i naučila kad je jedan momak poginuo od groma, a jednu djevojku, bila od Kankaraša, spasli tako što su je odmah zakopali u zemlju.
Kad sam se malo osvijestila i došla sebi, krenuh da se dignem, ali nema boga da se mogu oprijeti na noge - zemlja me vuče k sebi, a bolove strašne osjećam u cijelom tijelu. Nekako sam onda na laktovima i na koljenima dobauljala do jedne gomile đubreta tu pored kuće i sjela na nju. Bolovi su odjednom umukli, ali čim bih krenem da ustanem i odvojim se, ponovo sijevnu, sva gorim. Djeca oko mene pište i samo ponavljaju: "Šta ti je majko, šta ti je majko?!"
Deca ispunila očeve želje
Već je Darinka, prvo dete Dragiše Mićunovića bila na putu da ostvari želju svog oca: završava studije geografije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Dragiša se po zaposlenju 1983. godine oženio Stanojkom, od Goranovića iz Golije. Posle Darinke, već naredne, 1986. godine stigao im je i sin Svetozar
- Baća, onda 1988. ćerka Anka i konačno, 1990. godine, dobili su i četvrto dete, sina Dragovana.
Darinka se u međuvremenu udala, rodila i dvoje dece, a fakultet je završila, i porodicu osnovala i Anka. Stariji sin radi u kompaniji "Kostić" i još se nije oženio, a mlađi je takođe zaposlen i oženio se nedavno.
Sijeva i dalje, lije kao iz kabla, nestalo struje, mrak, ne vidi se prst pred nosom; djeca mokra, ne odvajaju se od mene, a puče i vjetar i odjednom zastudeni. Zabavih se o jadu šta da činim. Niti mogu ustati i skloniti se u kuću, niti mogu djecu nagovoriti da se barem ona sklone da ne kisnu i ne metu se, niti imam koga dozvati da mi pomogne.
Oči da iskoče
Kad sam se, ipak, malo povratila, sjetih se jedne Jele Perović, živjela tada tu u selu, i odlučih da djecu povedem tamo. Napipah nekakav štap pored one gomile đubreta i nekako se pridigoh, a samo ja znam kakve sam strašne muke izdržala i kako sam po karamluku došla do te kuće. Ona strana s koje me udara vjetar i šiba kiša i ne boli me toliko, ali ona druga izgore i svaki put kad kročim tom nogom kao da na grebeni zgazim - bolovi, oči da iskoče.
Čim smo ušli u kuću, ja zakumim Jelu da mi u nešto donese zemlje. Ona bi gotova, iščupa nekako cvijeće iz jedne vaze pa onu zemlju izruči u lavor, ali ona suva. Tražim joj da je okvasi i ja noge u onaj glib. Bolovi isti čas uminuše. Tu sam tako ostala do dva i po sata poponoći, a djeca sve oko mene, nijedno oka da sklopi.
Preživela još dva puta
Jedan dan, pre desetak godina, ostao je u naročitom sećanju Stanojke Mićunović. Tog dana je njen suprug Dragiša čuvao stoku u Cerovu brdu.
- U neko doba naiđe crni oblak, od Rudina i Podbožura se čuje strašna jeka i vidi se da se sprema oluja. Kad je planulo, popucaše sve sijalice u kući. Istrčim, zovem Dragišu, gađalo blizu njega, proždila ga ona munja, ali ga izgleda spasilo to što je imao gumene čizme na nogama, a žestoko ošamutilo i jednu kravu koja je bila pored njega. Potrčim da ga sretnem, ovce jure ka kući i vidim da nijesu sve na broju. Malo potom na jednom proplanku nađosmo dvanaest na gomili, pobio ih grom...
Nešto slično nam se desilo i prije dvije-tri zime. Ja sviđam nešto po kući, a ovaj mi mlađi sin Dragovan i Dragiša sjede na trosjedu. Sin priključio mobilni telefon na utičnicu iznad trosjeda da mu se pripuni baterija i nešto čačka oko njega. Odjednom je tresnulo - poslije smo ustanovili da je gađalo tu u jednu kuću, ima pola kilometra odavde, pa se žicama od struje prenijelo i izbilo ovdje baš na ovu utičnicu. Dragišu je baci pod sto, a sinu podiže ruku i izbi telefon iz nje. Dragiši se istog trena ukazaše crvene streke po tijelu, cio krvotok po njima da iscrtaš, a sinu odmah počeše da otječu ruka i noga i krenuše bolovi. Iako je i mene ošamutilo, nijesam časila, brzo sam shvatila šta je bilo i znala šta treba. Istrčala sam i u nekakav sud donijela mokru zemlju s njive ispred kuće - ispričala je Stanojka.
Sutra: Najslavniji Crnogorac sedme umetnosti (9): "Mislilo" u 20 tomova
