Kolo srpskih sestara - junakinje u ratu i miru (10): Mali univerzitet za devojke
Do tada su članice delovale iz sopstvenih domova ili su im druga društva ustupala prostor. Pošto je dobilo visoku zaštitnicu u ličnosti kraljice Marije Karađorđević, udruženje je podiglo tri zgrade u Frankopanskoj ulici, a današnjoj Resavskoj, ispod parka Tašmajdan.
Guvernerov poklon
Ugled ovog ženskog dobrotvornog i rodoljubivog društva do tada je već bio porastao toliko da su mu u pomoć priskakali mnogi Beograđani. Najimućniji zalagali su svoj kapital i ugled kod banaka kako bi "srpske sestre" dobile kredit. Đorđe Vajfert, srpski industrijalac i guverner Narodne banke Srbije, kao veliki poštovalac odobrio je kredit i lično priložio pola miliona dinara.
Jedna zgrada Kola, stambena sa lokalima, služila je za izdavanje kako bi se finansirao svakodnevni rad. U drugoj je otvoren internat za siromašne devojke. Treća, Upravna zgrada, imala je jednu od najlepših svečanih sala u Beogradu, namenjenu priredbama, predavanjima, dobrotvornim zabavama. Od 1926. godine tu je otvorena još jedna obrazovna ustanova Kola, poznata kao Mali univerzitet.
Bolničar u mantiji
Posebno poštovanje članica i poštovalaca Kola zaslužilo je nekoliko episkopa. Braničevski, dr Venjamin, 1912. godine radio je u bolnici Kola u Beogradu kao bolničar, bački dr Irinej je držao predavanja i podržavao subotički ogranak. Veliki dobrotvori Kola bile su i vladike zvorničko-tuzlanski dr Nektarije, banatski dr Georgije Letić, zletovsko-strumički Simeon i vladika žički dr Nikolaj Velimirović. Patrijarh Dimitrije zaveštao je Kolu 200.000 dinara, a njegov naslednik Varnava redovno je slao godišnji prilog odboru u Sremskim Karlovcima. Dobrotvor Kola u Peći bio je i patrijarh Gavrilo Dožić.
U njoj su najveći stručnjaci u svojim profesijama držali predavanja za učenice svih beogradskih gimnazija, Trgovačke akademije, Učiteljske škole, Ženske zanatske škole, Doma učenica Kola. Namera je bila da mlade slušateljke dobiju dodatna i korisna znanja iz oblasti književnosti, slikarstva, religije, psihologije, prirodnih nauka, sa temama koje će ih podsticati na razmišljanje. Raznovrsna tematika i ugledni predavači privlačili su i starije slušaoce. Sa katedre Malog univerziteta govorili su profesori, književnici i druge ličnosti od ugleda i struke kao što su istoričar Vladimir Ćorović, čuveni profesori botanike i biologije dr Stevan Jakovljević i dr Siniša Stanković, diplomata i publicista Hasan Rebac, slikarka Zorica Simić-Milovanović.
Kolo srpskih sestara - junakinje u ratu i miru:
(1): Srpskoj sirotinji na usluzi
(2): Srpkinje razumeše svoj zadatak
(3): Prve na frontovima Velikog rata
(4): Jugoslavija u jednom Kolu
(6): Čajanke kod kraljice Marije
Teme mnogih predavanja bile bi zanimljive i danas. Na primer, "Nobelova nagrada za žene", "Beograd u motivima naših romana", "O značaju unutrašnjeg života za razvoj ličnosti", "Nacionalno-duhovni značaj Beograda". Predavanja su držale i vladike, pa je tako niški, Dositej, 1931. napravio projekciju svog dela "Putovanje u Svetu zemlju Gospodnju", a episkop bački Irinej 1935. održao predavanje na temu "Današnji svet i crkva". Sledeći Beograd, slična predavanja su priređivali i odbori Kola u Prijedoru i Prizrenu.
Kolo protiv novog rata
Niški odbor Kola srpskih sestara poslao je 1937. godine rezoluciju Društvu naroda u Ženevi, preteči Ujedinjenih nacija, u kojoj je zatražio izjednačavanje svih prava ženske dece sa muškom, izjednačavanje prava žena sa muškarcima u svakom pogledu pred zakonom, zahtev da žene mogu da upravljaju svojom imovinom, kao i ukidanje uvredljivog člana 920 Građanskog zakonika zaostalog još iz Kraljevine Srbije, u kojem se "žene upodobljavaju sa maloletnicima u pogledu poslovne sposobnosti". Odbori Kola u Prilepu i Peći javno su tražili pravo glasa za žene u Kraljevini Jugoslaviji, a odbor u Bosanskoj Krupi pridružio se akciji Jugoslovenskog ženskog saveza protiv Vlade koja je odlučila da smanji broj žena u državnoj službi. Članice Kola su učestvovale i u akciji prikupljanja potpisa protiv novog svetskog rata koju je pokrenula međunarodna organizacija Liga žena za mir, osnovana 1928. godine sa namerom da predavanjima i susretima utiče na evropsko javno mnjenje da se stavi protiv rešavanja sukoba vojskom i oružjem.
Kolo srpskih sestara je negovalo dobre odnose sa Srpskom pravoslavnom crkvom, davalo priloge za gradnju crkava i obnovu manastira, a episkopi su, obično o praznicima, bili i izdašni priložnici akcijama udruženja. Kolo je pojedine crkvene velikodostojnike biralo za počasne članove, a njegove predstavnice su prisustvovale ustoličenju crkvenog poglavara u
toj patrijaršiji.
U duhu hrišćanskog milosrđa, odbori Kola su slali novčane priloge najsiromašnijim porodicama u svojim gradovima. U verski izmešanim sredinama, odbori u Konjicu i Jajcu su za Bajram obilazili najsiromašnije muslimanske porodice i darivali novac i odeću. Članicama odbora prva na umu bila su deca, pa su za "njihove" praznike, Materice, Vrbicu i Svetog Savu, delile nova odela, obuću, knjige, igračke, slatkiše. Kolo je finansiralo i "trpeze", kuhinje za siromašne učenike. Svi odbori su vodili akciju Zimska pomoć za sakupljanje ogreva, tople odeće i novca za sirotinju sa decom. Pomoć su dobijale i ruske izbeglice.
Pomoć svoj sirotinji
Stalnu novčanu pomoć Kolo je dodeljivalo porodicama ratnika. Samohrane majke su dobijale doživotnu pomoć, a svaki odbor je uzimao na sebe da školuje određeni broj gimnazijalki i studentkinja. Novac se upućivao širom zemlje, bez razlike u veri, i za gradnju škola sirotišta, domova kulture i prosvete. Pomagalo se i izbeglicama iz okupiranih krajeva, a nisu zaboravljeni i nezaposleni radnici, koji su naročito teško živeli tridesetih godina prošlog veka, u doba velike svetske ekonomske krize. Kolo srpskih sestara se među prvima našlo ljudima koji su postradali od poplava, požara, zemljotresa.