SPC će pričati sa Rimokatoličkom crkvom o Stepincu
Sabor Srpske pravoslavne crkve odlučio je da prihvati dijalog s Rimokatoličkom crkvom povodom namere da kanonizuje kardinala Alojzija Stepinca, a za predsednika Komisije za dijalog imenovan je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije.
Tu odluku Sabor SPC je doneo na redovnom zasedanju, koje je završeno juče.
Pročitajte još:
* Otvoreno o biografiji Stepinca
* Papa u Jasenovcu zbog Stepinca?
Sveti Sinod će, po nalogu Sabora, obrazovati odgovarajuću komisiju i razgovaraće se o Stepinčevoj ulozi u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj tokom Drugog svetskog rata, a u kontekstu srpsko-hrvatskih odnosa u 20. veku.
Protiv kanonizacije Stepinca su i SPC i državni vrh, a predsednik Srbije Tomislav Nikolić je tim povodom prošle godine pisao papi Franji, sa kojim će se sastati u septembru.
Protekle sedmice Nikolić je o toj temi razgovarao u Beogradu s kardinalom Kurtom Kohom, predsednikom Papskog saveta za promociju hrišćanskog jedinstva i prema informacijama sa sastanka, upozorio Vatikan da odustane od kanonizacije Stepinca.
Nikolić je izrazio zabrinutost da bi odluka o proglašenju Stepinca svetim narušila sve do sada urađeno na poboljšanju odnosa Srbije i Hrvatske.
Stepinca je Rimokatolička crkva 1998. godine progasila za blaženog, što je presudan korak ka proglašenju za svetitelja.
U srpskoj javnosti Stepinac je poznat pre svega kao čelnik "Crkve u Hrvata", odnosno nadbiskup zagrebački iz vremena NDH, 1941-1945. godine.
Stepinac, kojeg deo istoričara prepoznaje kao duhovnog oca "Endehazije", u kojoj je ubijeno oko milion ljudi, od kojih je najveći broj Srba, unet je u rimokatolički kalendar kao "blaženik", a svojevremeno ga je papa Jovan Pavle Drugi vernicima preporučio kao "novog zastupnika pred Bogom".
Stepinac se, naime, kao zaštitnik hrvatske crkve priklonio vrhu NDH na čelu sa Antom Pavelićem tako što se uključio u fundamentalne strukture režima - vojsku, kao vikar, i Hrvatski sabor, kao njegov član.
Oktobra 1946. godine zagrebački sud osudio je Stepinca na 16 godina zatvora i prisilnog rada i na gubitak političkih i gradanskih prava zbog saradnje sa ustašama i okupatorom.
Bio je pet godina u zatvoru Lepoglava, odakle je pušten krajem 1951. godine od kada se nalazio u nekoj vrsti kućnog pritvora u rodnom Krašiću, Jastrebarsko, nedaleko od Zagreba, sve do smrti 1960. godine.