Rat i mir kapetana Amira Reka (21): Ne dam da propadnemo!
Ima, naravno, skeptika koji ne vjeruju u ovo što moji istomišljenici i ja pričamo, ali ja sam nepokolebljivo uvjeren da ova ideja kad-tad mora pobijediti i na ovim prostorima, iz prostog razloga što od ovoga što sada imamo ne može biti gore.
Tamo četnici, onamo ustaše, ovamo balije. I svi jednaki. I kako dalje? - pita se Amir Reko.
Most nekima opasan
Rat i mir kapetana Amira Reka:
2. Znao sam samo za ljude i neljude
3. Život bio u Draganovim rukama
Ja sam nedavno bio na jednom skupu u Sarajevu, među mojima, ali sam samo sagao glavu jer kad sam čuo šta pričaju - pa oni, Bog te vidio, nijesu ništa bolji nego četnici! Zato meni treba podrška sa svih strana, trebaju mi oni koji gledaju kao i ja, koji vide i osjećaju zlo u svojim sredinama. Da svi učinimo koliko možemo da to zlo iskorijenimo.
Nemam ja tu nikakvih predrasuda i ograničenja. Naći ću se ja i zaiskati podršku i od američkog ambasadora, ali isto tako i od ruskog, od svih koji budu htjeli da me saslušaju, koji pokažu volju da me razumiju i ispolje želju da pomognu jer je ovo prava, dugoročna priča, nezamjenjivi koncept kako da povratimo blagostanje i mir na ovim prostorima.
Znam ja, imam sigurne dojave, da su se u Sarajevu već sastale obavještajne službe i nedvosmisleno zaključile da je Most 21 velika opasnost koju treba u korijenu, do temelja sasjeći. A ja, naravno, znam i koliko su to opasni protivnici i da ovaj pokret možemo odbraniti, da ovom pokretu ne mogu sasjeći krila samo ako nastavimo da radimo javno, da javno saopštavamo i širimo tu ideju i tako neprestano širimo i krug pristalica. Za sada mi je najvažniji i prvenstveni cilj da u Republici Srpskoj nađem pravog čovjeka koji će mi tamo biti oslonac.
Oni koji me dobro poznaju, znaju da meni sve ovo nije potrebno iz bilo kakvih drugih, ličnih interesa jer ja lično dobro živim, situiran sam, imam uspješan biznis i nemam nikakvih ličnih potreba za neku promociju i isticanje. Iznad svega toga je, ipak, moja ljudska želja i potreba da pomognem drugima, da učinim da i drugima bude dobro jer to osjećam kao obavezu, pošto uviđam da mogu i moram prije i više od drugih - da je sad prilika da prevlada, da probudimo dobro u ljudima.
Rat i mir kapetana Amira Reka:
8. Treba ih sve pobiti i spaliti
9. Kapetan Reko se više ne pita
Uostalom, to je ono čemu me naučila moja majka, što sam naslijedio od moje bake, iz kuće, od mojih roditelja koji su nas učili i ostavili nam u amanet da ljude cijenimo i dijelimo samo po onome što ih čini ili ne čini ljudima, po njihovim djelima i ljudskim zaslugama.
Izvor snage
Eto, to je ono što mene održava i daje mi snagu, dubina i moć tog korijena ljudskosti, koji nijesu mogla da iščupaju ni ta gamad, ti odmetnici, taj otpad i šljam srpskog naroda koji je došao i na tako zvjerski način ubio moju majku, mog učitelja ljudskosti, i moje najbliže, koji ih zasigurno nijesu zadužili ničim rđavim i neljudskim.
Uprkos svemu tome, mene nikad niko neće pokolebati u uvjerenju da su Srbi častan i ponosan narod, niko i nikad me neće zaustaviti u namjeri da okupim one koji ovako gledaju na ljude, da pomognem da do riječi i izražaja dođe ta velika, još povučena, usnula ili uplašena većina takvih na svim stranama.
Zarobljenici strašnih zabluda
Oni koji bi htjeli da me pokolebaju u mom uvjerenju, koji se, u suštini, plaše toga što ja radim, meni, recimo, u Sarajevu kažu: Pa, čovječe, kako možeš da se družiš i ulizuješ Srbima, a oni ti ubili i spalili majku, pobili toliko rođaka i najbližih. Moj odgovor je jasan: ne, to nijesu učinili Srbi, to su učinili zlikovci i otpad kakvog je bilo, kakvog ima na svim stranama, i svi moramo da shvatimo da zbog takvih ne smijemo da mrzimo jedni druge i da dozvolimo da nas takvi vode i uče ljudskosti. Ako to što prije ne shvatimo, ako što prije ne prevlada takvo gledanje, ostaćemo vječno zarobljenici strašnih zabluda, zatvoreni u svojim kotarima i izolovani mržnjama.
Neću da umrem u mržnji
- Od tog dana na Bučju, na sve strane tražim one koji mogu da shvate i razumiju taj moj postupak, koji hoće i mogu da me podrže. Ja još od tih dana, uprkos svemu, vjerujem u ljubav među ljudima i neću da umrem u mržnji. I za to, za taj ideal ću sve dati i žrtvovati, jer to je ono što će, siguran sam, razumjeti i umjeti da poštuju i cijene mladi, moja djeca i potomstvo, svi kojim je stalo do dobra i mira, do blagostanja i sreće među ljudima - kaže Amir Reko.
Rat i mir kapetana Amira Reka:
15. Setio sam se majčinih reči
17. Dosta je bilo mržnje i deoba
Ne pristajem na to, niti ću se ikada pomiriti sa takvim gledanjem i shvatanjima jer to nas vodi u ambis i neprestane sukobe - u propast.
Kad nijesam poklekao tada, 1992. godine, kad mi je stigla ta stravična vijest, kad nijesam tada posrnuo kao čovjek, kad samo tri dana kasnije nijesam pao u iskušenje da se osvetim tako što ću pobiti sve Srbe u Bučju, sve Srbe koliko ih je bilo na području Goražda, a imao sam u tom času, nema nikakve sumnje, i moć i takvu ulogu da me u tome nije mogao zaustaviti niko, ništa osim moje volje i savjesti - neću nikada dok sam živ i u ovoj pameti, dopustiti da padnem u iskušenje da nekome i pomislim, a kamli učinim zlo samo zato što je Srbin, što je druge vjere ili pripada drugoj partiji. Ja tada nijesam bio običan vojnik, bio sam oficir, komandovao i nikome nijesam polagao računa - mogao sam šta mi se htjelo, ali ja ni tada nijesam to zloupotrebio već sam se sjetio majčinog amaneta i sačuvao se kao čovjek.
