Rat i mir kapetana Amira Reka (18): Tražim kuma i brata Srbina
Amir Reko je došao na neobičnu ideju - da osnuje pokret Most 21.
- Dopala mi se ideja tog pokreta, prihvatio sam je, ali sam insistirao da ja ne budem sam na čelu toga, da nađemo i po jednog Srbina i Hrvata istovjetnih gledanja i shvatanja, pa da krenemo zajednički - objašnjava Reko kako se našao pred jednim novim izazovom, pred novom bitkom za čoveka u miru.
Rat i mir kapetana Amira Reka:
2. Znao sam samo za ljude i neljude
3. Život bio u Draganovim rukama
Rođen pokret za mlade
Prevagnulo je ipak mišljenje njegovih prijatelja i istomišljenika da se, barem za početak, ne opterećuju tim nacionalnim "paritetima", da za sada to vodi i inicira Amir Reko kao čovjek koji ima autoritet, reputaciju i harizmu, koji se kao čovek nije ogrešio ni u onim najstrašnijim i najkrvavijim ratnim danim - koji nije kao čovek posrnuo čak ni u trenucima kad je saznao kakva je tragedija zadesila njegovu porodicu i najbližu rodbinu.
- Kad sam se već prihvatio toga, uprkos odvraćanja i protivljenja, koga je bilo čak i u kući, počeo sam da razmišljam o konceptu tog pokreta. Važno je i kakvo ćemo mu ime dati, kako će se zvati. Počnem da prebiram šta to spaja ljude, šta to veže dobro u ljudima, koja je to trajna i neraskidiva nit među njima, kakvi su to postojani mostovi među njima otkad je svijeta i vijeka, otkad je dobra i ljubavi među ljudima. Tako sam došao na ideju da pokretu damo ime Most, ali da ne bi ličio na neke slične organizacije i udruženja pod tim imenom, ja lupim broj 21, mada u prvi mah ni sam nijesam znao da li taj broj ima neko simbolično značenje, a poslije sam prihvatio da bi to moglo označavati 21. vijek, i tako ostade Most 21.
Mada je to tek u povoju, tek je pokret registrovan, njegov koncept je sledeći: ja idem svjesno da se žrtvujem, idem u poslednju bitku mog života - biće to nešto kao dvije brigade, da se izrazim mojim vojničkim rječnikom. Jedna u Republici Srpskoj - tražim i naći ću jednog pravog Srbina da je vodi - a druga u Federaciji, koju ću voditi ja. Nas dvojica ćemo biti kao dva kuma, kao dva brata. Nećemo, naravno, dirati sadašnje uređenje u državi, jer je to nemoguće dirati, već ćemo ići na to da prvo povratimo međusobno povjerenje.
Reko postao Makedonac
- Nije meni bio potreban nikakav publicitet niti sam ja ikoga tražio da u kameru ispričam svoju ratnu priču - kaže Amir Reko.
- Nađoše me drugi. Duda i Faruk Sokolović bili su u Goraždu i tamo čuli tu priču. Našli me odmah u Sarajevu i nekako na brzinu su to sve organizovali i snimili. Moglo je to svakako i bolje, ali ljudi, svi koji su vidjeli taj dokumentarac naslovili su ga "Makedonac" po tome što sam bio na vojnoj službi u Makedoniji i odatle došao u Goražde - bili su oduševljeni. Film je, pored ostalih, vidio i Ademir Kenović, koji se isto tako oduševio materijalom i misli da bi on na tu temu mogao napraviti svjetski poznati film.
Kad to postignemo, kad povratimo povjerenje među ljudima i narodima, onda gradimo sve ostalo. To će, dakle, biti temelj i polazište. Ne mogu se na silu mijenjati zakoni, ništa se silom ne može postići, ako nema povjerenja i sloge.
Rat i mir kapetana Amira Reka:
9. Kapetan Reko se više ne pita
10. Polumesec mu urezali u leđa
Ja dalje zamišljam i planiram da te dvije brigade idu na više frontova. Prvo i najvažnije je da probudimo dobro u ljudima. Možeš ti voljeti svoju vjeru, svoju naciju, ali ne smiješ da mrziš drugoga, druge iz druge nacije. Nećemo to zvati ni komunističko bratstvo i jedinstvo, ni projugoslovenstvo, jer je i u svemu tome bilo pomalo sile i zakona - stalo nam je da to osjećanje ljubavi i poštovanja drugih probudimo u srcima ljudi, da to bude iskreno i bez prisile.
Naravno, pri tom računamo i na sve te jugonostalgičare, kakav sam i sam, ali većinu moraju da čine dobri ljudi, oni koji drže do ljudskosti, kojima je ljudskost u srcu i iznad svega.
Od Mostara i Trebinja
Ovdje će, dakle, biti dobrodošli svi koji nijesu zadojeni mržnjom i koji hoće da se žrtvuju za mlade. Ja ne mogu da se pomirim s tim što i Bosna i Hercegovina postaje zemlja staraca, što toliko mladih ljudi odlazi i bježi odavde, što o njima niko ne vodi računa - što im ne daje šansu i ne motiviše ih. Naša ciljna grupa su zato prije svih mladi, odnosno ljudi koji su iznevjereni i koje uporno varaju evo već 25 godina.
U Most 21 stoga nijesu dobrodošli oni koji su se svih minulih godina bavili politikom i tako se kompromitovali, prvenstveno u očima mladih, jer takvo ponašanje prema mladima je zločin sa dalekosežnim, nesagledivim posledicama. Za početak, krenuo sam iz Mostara, od Hrvata - tamo već imamo više dobrih ljudi koji su nas svesrdno podržali i srcem prihvatili ovu ideju. Onda smo otišli u Trebinje. I tamo smo organizovali Most. Za sada već imamo 20 članova, imamo i predsjednika koji će to u Trebinju i okolini dalje razvijati.
Dekan Bogoslovije na premijeri u Foči
Nedavno je Amir Reko otišao u Foču s istom namerom kao i u Mostaru i Trebinju.
- Da okupim ljude, da emitujem prvo taj dokumentarni film o meni, odnosno o onome što se 1992. dogodilo u Gudelju i na Bučju - da se tako na neki način predstavim i legitimišem i ovdje, a onda da razgovaramo i o Mostu i uključivanju i ljudi sa ovog prostora u tu priču.
Počeše ulaziti u salu moji prijatelji, moje bivše komšije, Srbi odavde, Fočaci - dođe ih mnogo više nego što sam očekivao. Pozdravljamo se i ljubimo kao najrođeniji, kao da niko od nas nije doživio to što je doživio - bilo oko sto ljudi. Dođe i jerej docent dr Darko Đogo, dekan Bogoslovskog fakulteta "Sveti Vasilije Ostroški" u Foči. Banu u mantiji i meni baš milo. Održao čovjek riječ jer sam ja malo prije toga išao kod njega da ga zamolim da mi pomogne da se taj dokumentarac o meni emituje i ovdje - posebno mi stalo da se ta priča, te poruke čuju i vide u Foči. On već znao o čemu je riječ, vidio film, i bez dvoumice prihvati: Hoću, Amire, jer ovo je jedna iskrena ljudska priča.
