Rat i mir kapetana Amira Reka (17): Dosta je bilo mržnje i deoba
Sve to, taj moj razvod i ženidba sa mojom prvom ljubavi, može nekome izgledati jednostavno, na neki način idilično, a nije tako - nastavlja svoju priču Amir Reko.
- Sve su to ipak veliki i bolni lomovi, ali mi srce nije dalo drugačije, nijesam mogao lagati ni sebe ni druge i time oskrnaviti ono što je ipak bilo lijepo u mom prvom braku, prije svega to moje dvoje prekrasne djece. Azra iz prvog braka ima ćerku i sina. Ćerka joj je udata za Slavena Markovića i sa njim ima šestogodišnjeg sina Jana, a skoro su dobili i ćerku. Taj Azrin unuk od svih najviše voli mene i nas dvojica se sad igramo kao pravi drugari - volim i ja njega kao da mi je pravi unuk. Skoro se oženi i Azrin sin Asim i potrudio sam se da mu napravim svadbu za pamćenje - kao da je moj sin.
Nepomirljive razlike
U svemu je ipak bolno to što moja prva supruga sve to nije mogla da shvati već me je kaznila tako što je okrenula moju djecu protiv mene, što više nemam sa njima kontakta. Ali, šta ću, trpim i nadam se da će moje ćerke jednom ipak sve to shvatiti i razumjeti, da će i one osjetiti i uvidjeti šta je prva ljubav, i oprostiti mi...
Boraveći u Danskoj sam naučio da živim u jednoj od najuređenijih država na svijetu. Kad sam se vratio ovdje, dočekali su me ovo beznađe i haos u kojem još ne mogu, evo već sedma godina, da se snađem, da razumijem zašto je sve ovo ovako. To do moje pameti ne može da dođe.
Jednostavno je došlo do konflikta u mojoj glavi i ne mogu da se pomirim da to mora tako.
Gore u Danskoj sam naučio šta valja, a za ovih šest-sedam godina ovdje dobro sam uvidio šta ne valja. Jasno sam razabrao goleme, nepomirljive razlike i u onom poslovnom smislu, ali i u životu uopšte - u smislu naših strašnih opterećenja prošlošću, mirenje sa životom u etno-nacionalnim jarmovima.
Rat i mir kapetana Amira Reka:
2. Znao sam samo za ljude i neljude
3. Život bio u Draganovim rukama
Ovo je primjer kako ti nosioci etno-nacionaliteta mogu dobro da funkcionišu kad se dogovore i organizuju - kako dobro mogu pljačkati narod, strašeći ga pričama o vjerskim razlikama i opasnostima od drugovjeraca, šireći mržnju na vjerskoj osnovi.
Sve to sam ja dobro uočio i razumio - i svakovrsne zloupotrebe i malverzacije, i lopovluke i pljačke, kako neko može dobro i lagodno da živi na muci naroda, držeći ga stalno u zabludi i strahu i stalno ga podstičući na mržnju prema drugima.
Zato sam nedavno, podstaknut i od strane mojih prijatelja, intelektualaca i istomišljenika, onih koji me dobro poznaju, koji dobro znaju moj život, moja shvatanja i nazore, a posebno poslije jednog dokumentarnog filma o meni i tom događaju u selu Bučje, koji je televizija snimila i emitovala, prihvatio ideju da krenem i počnem organizovati jedan pokret. Da počnem okupljati istomišljenike koji neće gledati šta je kome na glavi već šta mu je u glavi, niti ih cijeniti po tome kako se i da li se mole Bogu.
Nema loših naroda
Hoćemo, dakle, da u centar dovedemo čovjeka, onoga koji tvrdo vjeruje da nema loših naroda već samo pojedinaca u tim narodima. Hoćemo da prestanemo da jedni drugima prebrojavamo krvna zrnca, da barjačimo nacionalnim zastavama, kopamo rovove i dižemo plotove, rušimo mostove i sve ono što je ljude odvajkada spajalo i mirilo.
Romantična kazna
Kad sam se odlučio na sve ovo, da se razvedem i oženim sa Azrom, rekao sam joj: gledaću da te kažnjavam tako da ćeš do kraja života žaliti što se i prvi put nijesi udala za mene. Za početak kaži neku želju, nešto što si željela u životu, a nije ti se ispunilo. "Pa evo", veli ona, "uvijek sam maštala o jednoj vikendici". Ja odmah našao u Ilijašu i kupio imanje, a ona na internetu izabrala neki američki projekat za kuću. Sve sam napravio kako je poželjela, čak i jednog bijelog psa sam joj nabavio kako je rekla.
Bosanska tradicija u Danskoj
Za 17 godina boravka i rada u Danskoj, uspio sam da napravim dobar biznis, da se dobro uklopim i steknem povjerenje ljudi sa kojima sam radio, da dobijem i javna priznanja i nagrade za posao koji sam obavljao.
Rat i mir kapetana Amira Reka:
8. Treba ih sve pobiti i spaliti
9. Kapetan Reko se više ne pita
10. Polumesec mu urezali u leđa
A radio sam u fabrici Grundfos, najvećoj industrijskoj firmi u Danskoj i najvećem svjetskom proizvođaču pumpi - ima preko 50 fabrika širom svijeta. Od Grundfosa sam ja, odnosno moja firma, 2006. godine dobio nagradu za najboljeg dobavljača u konkurenciji 2.200 firmi iz cijelog svijeta.
Još dok sam bio u Danskoj, naime, ja sam ovdje u Sarajevu, u Famosu, kupio jedan pogon, zaposlio desetak radnika i organizovao proizvodnju dihtunga za pumpe od gume i klingerita...
Tako sam pripremao teren da se i ja prije šest-sedam godina definitivno vratim. Kad se to desilo, proizvodni program sam proširio i na proizvodnju nekih finih, dizajniranih stvari i predmeta od drveta, raznih čankova, ukrasnih činija, poslužavnika i slično.
Time sam ispunio neku svoju davnašnju želju, nastavio neku porodičnu tradiciju. I moj otac i moj đed su se bavili drvetom pa se, eto, to prenijelo i na mene.
Ja sam nazvao oca telefonom i pitao ga: je li, boga ti, kad je tvoj babo počeo da se bavi drvetom, da majstoriše i pravi posude? Još 1932. godine - veli on.
I onda sam ja u katalogu napisao: tradicija porodice Reko datira od 1932. godine, zaposlio još 25 radnika i to sada veoma fino ide.
