Smrt sela u Srbiji (3): Kuće pune korova i vukova

Poslednji stanovnik sela Štaudenhof je pre četiri godine isključio traktor usred njive i nevoljno sišao sa sedišta vozača. Nekoliko meseci kasnije umro je u staračkom domu. Traktor je godinama ostao da stoji nasred njive, zarastao u korov i travu. Kuća preminulog seljaka još nije ruina, ali priroda uzima ono što je nekada bilo mesto sa 128 stanovnika. Susedno selo Ham danas broji 20, a nekada je imalo 80 stanovnika.

- Ne može da sve bude uzalud, sve za šta smo godinama radili - izjavio je reporteru "Fokusa" Johan Marbah, gradonačelnik mesta "sa jednim poštanskim sandučetom i 20 ćuraka na granici civilizacije u Rajnland-Pfalcu".

Reportaža opisuje borbu za preživljavanje sela na zapadu Nemačke. Mnogi smatraju da je samo istok zemlje ugrožen, ali i na zapadu se u polovini regiona znatno smanjuje broj stanovnika. Prema nekim prognozama, broj stanovnika će sa sadašnjih 80 do 2050. godine pasti na 59 miliona ukoliko se ne desi naseljavanje stranaca.

Pre kratkog vremena objavljen je putopis Volfgang Bišera "Nemačka, priča o jednom putovanju" u kojoj je ovaj više puta nagrađivani autor izneo bilans svog putešestvija.

"Tek na dugom maršu kroz granične regione postalo mi je jasno da moja domovina ima delove u kojima više ne živi niko. Neki krajevi podsećaju na zabranjene prostorije neke zgrade u koje ne sme da se ulazi". Na obali Baltičkog mora prolazio je kroz napuštene železničke stanice koje su podsećale na one u stepama, i mesta s radnjama koje se zovu prodavnica restlova ili vijetnamska pijaca, a onda je stigao u nekadašnje industrijsko mesto po imenu Guben, danas u fazi raspadanja. Tamo je ne samo dobio potvrdu za ono na šta su ga prethodnih dana upozoravali, da tamo ne samo da nema nikakvog prenoćišta, već nije bilo ni Gubena.
 

Slično reaguju i putnici koji krstare zapadnonemačkom provincijom. Pisac iz Baden-Virtemberga Ridiger Besler, koji je zaronio u seosko okruženje iz koga je kao mladić davno pobegao, zatekao je samo "napuštene stanične zgrade, u korov zarasle puteve, raspadnuta dečja igrališta i prašnjave izloge", za njega tužne simptome rapidne "provincijalizacije provincije", kako je on to nazvao. I ranija ministarka poljoprivrede Renate Kinast je na svojim službenim putovanjima svojevremeno primetila:

"Išli smo kroz sela u kojima ničeg više nema", i to kako na istoku, tako i na zapadu Nemačke. Gde je nekad bila velika farma, danas vidite štale koje se raspadaju. Seoske krčme izgledaju kao zamak Trnove Ružice, omladina je napustila čitave krajeve", rekla je Kinast.

"Svi u šume", glasio je naslov teksta objavljenog prošle godine u "Njusviku" koji je analizirao ovaj fenomen na čitavoj teritoriji Evrope. U toj analizi se kaže da se "na teritoriji Nemačke čitave oblasti vraćaju u praistorijsko stanje i teritoriju na kojoj su nekad živeli ljudi ponovo naseljavaju vukovi".

Istoričar Mihael Štirmer piše da "Nemci najpre ne žele decu, a onda ne žele da umru" i ovo naziva "podmuklom kombinacijom" za čitave delove zemlje s malobrojnim i prestarim stanovništvom.

Provincijska gnezda su bez pošte i policije, bez sveštenika i lekara, bez restorana i radnji. U selima se infrastruktura najčešće sastoji samo od automata za cigarete, eventualno od autobuske stanice i benzinske pumpe, koji su omiljena stecišta skinhedsa. Razmere i posledice su politička tabu-tema jer ko se toga dohvatio, nije profitirao kod biračkog tela. Kako tvrdi Džejms Fopel, direktor Maks Plank instituta za demografska istraživanja, ovo postaje jedno od centralnih pitanja dolazećeg veka, a nemački političari će ostatak svoje političke karijere provesti u tome kako da savladaju posledice demografskih zaokreta.