Krađa kulturne baštine (1): Gusle hrvatske, Sveti Sava albanski
Iako je Jugoslavija poodavno ubijena u krvavom ratu, njeni narodi ni dan-danas nisu uspeli da povrate svoj identitet a da ne ukradu malo tuđeg ili povedu mali kulturni rat u ime nekadašnjeg bratstva i jedinstva. Kada je u pitanju bitka oko kulture i njenog nasleđa čini se da se najžeći plotuni izbacuju između srpske, hrvatske i bošnjačke strane.
Slovenska ideja oko koje su se početkom 20. veka složno okupili južnoslovenski narodi danas je postala kamen spoticanja i predmet otimačine. Prava verbalna tuča nastala je oko glagoljice, ćirilice, srednjovekovnih spomenika, crkava, epitafa, čak i jugoslovenskih rasa pasa! Pravilo je, ko prvi objavi svetu da je njegovo, taj sve ostale preveslao, svi su nevini dok se ne dokaže suprotno.
* Na međunarodnom naučnom skupu Hrvatska ćirilična baština, održanom u Zagrebu krajem novembra, Miroslavljevo jevanđelje iznenada je proglašeno za "delo pisano hrvatskom ćirilicom i staroslovenskim jezikom hrvatske redakcije". Glavni zagovornik ove neverovatne ambicije je Kristijan Kuhar sa zagrebačkog Staroslovenskog instituta, kojeg su srpski mediji prozvali kleptomanom.
Najpoznatiji ćirilički spomenik južnoslovenskih naroda nastao je po narudžbini zahumskog kneza Miroslava, brata raškog župana Stefana Nemanje za potrebe crkve Svetog Petra u Bijelom Polju, Miroslavljevoj zadužbini. Rukopis se do 1896. nalazio u Hilandaru, zadužbini Nemanjića, a onda je poklonjen kralju Aleksandru Obrenoviću.
Danas se nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu. Miroslavljevo jevanđelje napisano je po pravoslavnom je obredu, tako da smatra delom srpske kulturne baštine.
S druge strane, u BiH tvrde da je to tip ćirilice koji je kod njih bio u upotrebi, te da je Miroslavljevo jevanđelje njihova baština, a Crnogorci kažu da je nastalo kod Bijelog Polja, pa je njihovo. Tako da se zasad oko njega bore četiri "vlasnika".
* Dr Božo Ćorić, profesor istorije srpskog jezika sa Filološkog fakulteta u Beogradu, kaže da su Hrvati nepravedno već prisvojili glagoljicu i to pobednički objavili na internetu još pre 10 godina.
- Dovoljno je da ukucate reč "glagoljica" na Guglu i dobićete bar 20 hrvatskih sajtova koji će vas upoznati s "prvim hrvatskim pismom", "najstarijim spomenicima hrvatske glagoljice", "glagoljicom - ponosom hrvatske povijesti", "Danima glagoljice u OŠ 'Silvije Strahimir Kranjčević' u Senju"...
Osim glagoljice "povjesna hrvatska pisma su i ćirilica i dakako, latinica". Za kraj će vas informisati da su "glagoljicu Hrvati imali davno prije no što su se pojavili Ćirilo i Metodije", te da je "glagoljica, ekskluzivno hrvatsko pismo". Vi, nažalost, kolegi Hrvatu ne možete da preporučite baš ništa, jer o glagoljici među Srbima na internetu uglavnom ništa i ne piše. Sem opšte udžbeničke formulacije da je glagoljica prvo pismo u Slovena, koje su eto, koristili i Srbi - objasnio je Ćorić.
Glagoljica je prvo slovensko, a ne prvo hrvatsko pismo (razvijala se u Češkoj), uostalom i ćirilica, srpska je samo Vukova ćirilica, što Hrvati takođe osporavaju, tvrdeći da je Vuk Karadžić prepisao njihovog lingvistu Bartola Kašića i njegovo pravilo "piši kao što govoriš".
Vlast gora od TurakaCrnogorci i međusobno ratuju oko toga šta je srpsko, a šta crnogorsko, jer jedan deo naroda i dalje ne odustaje do svog srpstva. Tako su nedavno meštani pljevaljskih sela Vrulja i Ljutići, ponosni na svoje srpsko poreklo, optužili crnogorsku vlat da im otima jezik, proteruje sveštenike, krade i prekopava im srpska groblja. Seljaci su protestovali jer su stećci sa seoskog groblja odneti na Cetinje po nalogu Ministarstva kulture i Narodnog muzeja. Meštani tvrde da stećke nisu dosad dirali ni turski osvajači, fašisti, ni ustaše. |
* O Povelju Kulina bana otimaju se svi. Najstariji dokument južnih Slovena iz 1189. godine, pisan je ćirilicom, mada je na jednom bosanskom sajtu naglašeno da je to "starobosanski narodni jezik, a pismo bosančica".
- Mi ćemo reći da je to srpski spomenik jer je pisan ćirilicom. Ali, Hrvati kažu, Srbi nikad nisu imali bana, a mi jesmo. Istorijski je ban bila titula u Hrvata. U to vreme, naime, ban Kulin bio je bogumil, nacije nisu postojale, a mi raspravljamo šta je srpsko, šta je hrvatsko, šta je bosansko - kaže dr Ćorić.
* Crnogorci odavno iz Njegoševog "Gorskog vijenca" izbacuju prideve srpski i srpstvo i optužuju Vuka Karadžića da je žrtvovao posebnosti "crnogorskog jezika" i proglasio ga srpskim, iako su oni oduvek govorili "crnogorkom redakcijom slovenskog jezika".
Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH katalogizovala je Ivu Andrića, Branka Ćopića, Petra Kočića kao pisce bosanskog jezika.
A ide se i dalje od književnosti. Tako su hrvatske vojne istorije prisvojile generala Svetozara Borojevića fon Bojnea, austrougarskog feldmaršala, koga su mnogi vojni analitičari proglasili najvećim defanzivnim vojnim strategom Prvog svetskog rata, koji je bio Srbin. Slično je prošao i general Milan Uzelac, prvi i jedini komandant austrougarskog vazduhoplovstva, koji je kasnije bio komandant vazduhoplovstva kraljevine SHS.
* Hrvati su i gusle proglasili svojim nacionalnim instrumentom, a optužuju Srbe da pokušavaju da im ukradu Dubrovnik, naturajući mu srpsku tradiciju. Srbi, s druge strane, tvrde da u dubrovačkom arhivu postoje brojni dokumenti o tome da se dubrovački govor nazivao i "lingua serviana" 1491, 1597, 1598, 1607...
Da kada bi čovek iz Dubrovnika u 16. veku osvanuo u Zagrebu, on ne bi mogao ni sa kim da razgovara, pošto su tamo govorili kajkavskim narečjem i da Hrvati ne mogu da poreknu srpsku filološku tradiciju. Ono što Hrvati ne mogu da oproste svojima, naročito Štrosmejeru, jeste ideja jugoslovenstva, pa je Đakovačka katedrala jedini katolički hram u Evropi čiji je portal okrenut ka istoku, tj. prema Carigradu, a ne zapadu, odnosno Rimu.
* U medijima na Kosovu izlaze feljtoni, gde su srpski pravoslavni manastiri Gračanica, Dečani, Pećka patrijaršija, u stvari, albanski manastiri koje im je oduzeo "srpski okupator". Školski udžbenici i novinski članci su puni teza da je loza Nemanjića je u stvari albanska, tek kasnije su proglašeni Srbima, da manastir Dečani pripada albanskom plemenu Gaši, da su srpske crkve su sagrađene na albanskim crkvama i da je Srpska crkva podržavala Otomansko carstvo, a imena Srba su zapravo lingvistički deformisana albanska imena, prilagođena jeziku Slovena.
Akademik Mark Krasnići je rekao da nijedna od srednjovekovnih crkava na Kosovu ne pripada Srbima. "Sve one su iz vizantijskog vremena, osim Dečana, koje je izgradio i dizajnirao Albanac iz Kotora".
Pošta Kosova je pustila u promet 10.000 poštanskih markica od jedan i dva evra sa slikom Visokih Dečana, predstavljajući na taj način srpsku svetinju kao albansku baštinu.
