Grešna ljubav Jelene Savojske (6): Misija kneginje Milene
Na povratku sa Njeguša ka Cetinju, knjaz Nikola je naredio da pratnja ide na pedeset koraka ispred i pedeset otraga kako bi on na miru mogao razgovarati sa vojvodom Gavrom Vukovićem, nestrpljiv da što pre čuje sve pojedinosti njegove misije u Dubrovniku:
"Tek sad Knjaz razvi njegove optimističke utopije", piše Gavro Vuković, "što bi bilo i kako bi bilo kad bi se došlo do toga da njegova kćer sjedne na presto gordoga Rima. Knjaz razdragano otvori priču ovim riječima: Moju dinastiju bi obasjalo novo sunce, pred svim jevropskim dinastijama, tek tada bi ušla s pravom u njihovo kolo.
Tada bi mogao udavati moje kćeri i ženiti moje sinove po izboru strani(h) dvorova. Do sad sam mislio da sam dosta postigao kad sam udao dvije kćeri u ruski carski dvor, ali ova nova perspektiva dovela bi me do visine drugi(h) careva i kraljeva..."
Srušene iluzije
Nedugo potom, krajem decembra 1994. godine, italijanski izaslanik, grof Sanminijateli je brzojavio vojvodi Gavru Vukoviću da se odmah i neizostavno ponovo sretnu u Kotoru. Uveren da Italijan donosi odgovor iz kraljevske kuće Savoja na poruku knjaza Nikole, Vuković je u urečeni dan otrčao u Kotor, ali ga je tamo sačekalo neprijatno iznenađenje. Grof se nije čak ni iskrcao sa ostalim putnicima već ga je primio na brodu i hladno mu saopštio da je knjaževu poruku preneo dvoru, ali da otuda još nema nikakve reakcije:
"Reče mi da ničeg novog nema da mi dostavi, već da smatram kao da nije među nama ni riječi bilo o vjeridbi" - veli Vuković, opisujući taj iznenadni obrt i studen u odnosu italijanskog diplomate prema njemu, koja je za tren porušila sve svetle iluzije koje je i kod njega i na cetinjskom dvoru podigla mogućnost da crnogorska princeza uđe u italijansku kraljevsku kuću.
To je posebno deprimiralo i razočaralo knjaza Nikolu.
"Pošto saopštih knjazu neprijatnu vijest od moje misije u Kotoru", piše dalje Vuković, "pade sa velike visine njegovi(h) iluzija u dubinu razočarenja. Knjaz, koliko se naglo popne u iluzijama, tako naglo padne ispod nule u njegovim sanjarijama i u običnom životu..."
Upornog crnogorskog diplomatu ipak nije pokolebalo ponašanje njegovog italijanskog kolege i nije pristao da tako lako odustane od ideje da sprijatelji crnogorsku i italijansku dinastiju. Kad je nekoliko dana kasnije saznao da se italijanski kralj Umberto i kraljica Margarita nalaze na zimovanju u okolini Milana, smislio je plan da kraljica Milena pođe u Milano. Tu da sačeka i sastane se sa ćerkama Jelenom i Anom koje se vraćaju iz Nice, iz posete sestri.
Put u Veneciju
Računao je da bi to mogao biti test ozbiljnosti ponude iz Rima: ako italijanska kraljevska kuća zaista ozbiljno razmišlja o mogućnosti da se orodi sa cetinjskim dvorom, italijanski kraljevski par će nesumnjivo reagovati na vest da se knjeginja Milena i njena ćerka, njihova moguća buduća snaha, nalaze u Milanu. A da bi sve izgledalo nenametljivije i kao slučajno, Vuković je sa knjazom Nikolom i kneginjom Milenom skovao plan da ona iz Milana skokne i do Ženeve i poseti svoju unučad, decu kneza Petra Karađorđevića i svoje prerano preminule ćerke, kneginje Zorke.
"Knjeginja Milena krenula je na put na kraju januara 1895. u pratnji Sofije Petrovne, načelnice Đevojačkog instituta, i Slava Đurkovića, ađutanta", piše Vuković, ističući žrtvovanje knjeginje i njenu odluku da po zimskom vremenu krene parabrodom put Trsta. "Prije njenog dolaska u Trijest, telegram donese vijest da (italijanski) kralj i kraljica polaze iz Milana u Veneciju da prisustvuju otvaranju jedne umjetničke izložbe. Knjeginji je predloženo da ide u Veneciju, mjesto u Milan, i da tu dočeka princese u povratku iz Nice. Tako sila udesi okolnosti i stvori novu, mnogo probitačniju kombinaciju da se Knjeginja srete sa svojim ćerkama u Veneciji, gđe se je slučajno našao kralj i kraljica italijanska...
Strah od bečkog ćesara
Knjaza Nikolu je najviše brinulo pitanje pokatoličenja njegove ćerke i nije skrivao brigu kako će to primiti druge susedne države, posebno one za Crnu Goru najvažnije. Nije, kako ističe Vuković, brinuo kako će to primiti Srbija jer "srpski narod je jedan od najtolerantnijih u Jevropi", njemu je najvažnije bilo kako će to primiti Austrija, tada glavna saveznica Italije.
Strahovao je da bi se Beč mogao umešati u familijarne stvari italijanske dinastije, da bi bečki ćesar, koji je imao presudno važan uticaj na Vatikan i tadašnjeg papu Leona Trinaestog, mogao osporiti tu bračnu kombinaciju, mogućnost da italijansku kraljevsku krunu može staviti na glavu jedna pokatoličena pravoslavka, pa još Crnogorka...
Najlepša od svih
"Sva su Gospodareva djeca odabrane ljepote, ali ih ona (Jelena, napomena B.S.) nadmašuje u svemu. Srećan li će biti onaj kome mu je proviđenje bude dosudilo", kaže Gavro Vuković, "uvjeren da će italijanski kraljevski par, roditelji princa Viktora Emanuela biti očaran crnogorskom princezom i da bi jedan susret sa njom bio dovoljan, presudan da ona dobije prednost pri izboru snahe, odnosno buduće italijanske kraljice.
