Od siročeta i monaha do bokserskog stručnjaka (3): Pucali su im u glavu
Moji ujaci Milan i Vukašin Vukotić se, kako sam već naglasio, nijesu pridružili partizanima, ali ni četnicima, ni nacionalistima Krsta Popovića - kazuje dalje Pavle Bučaj.
- Uglavnom su se savijali oko kuće, radili i pomagali da se održi veliko domaćinstvo, a kad bi naišla kakva vojska, sklonili bi se dok prođu. Tako sve do jeseni 1944. kada im je neko poradio o glavi, iako se znalo da su potpuno nedužni i bezopasni, jer kako mi je tvrdila moja baba, njihova majka, nijesu imali ništa od oružja kod sebe. Moja baba Marija, Milanova i Vukašinova majka, i njihove sestre, moja majka Danica i tetka Milica, sa ovog svijeta su otišle u tvrdom uvjerenju da je u smaknuće mojih ujaka bio upleten Milan Popović, sin Nikole Pekova Popovića. Nikola i njegova žena Milica, bili su kumovi sa Ilijom i Marijom Vukotić, krstili im svu djecu.
- Njihov sin Milan, mladi skojevac, u tom ratnom zlovaktu se, po prilici, zaljubi u jednu komšinicu, Stanu Damjanović - bila lijepa i naočita, svi momci u selu, kažu, uzdisali su za njom. U nju se, kako su mi pričale baba Marija, majka Danica i tetka Milica, zaljubio i moj ujak Vukašin, a ona je, po njihovoj priči, više voljela i bila naklonjena Vukašinu.
Osveta ljubormornog Popovića
- Kako god bilo, tek zbog toga je, po svemu sudeći, došlo do zavađe između Vukotića i Popovića, odnosno između Milana i Vukašina, a po nekim pričama u sve to su bili upleteni i prsti nekoga od Baletića. Ako je vjerovati onome što sam čuo od babe, majke i tetke, Popović se, ljubomoran i uvrijeđen zbog neuzvraćene ljubavi Stane Damjanović, zakleo da će se osvetiti Vukotićima, odnosno Vukašinu kojeg je smatrao glavnim krivcem za svoj ljubavni neuspjeh.
- Milan Popović je, inače, imao još četiri brata - Dušana, poznatijeg pod nadimkom Jago, koji se takođe krio i izbjegavao vojske kao i moji ujaci, zatim Blaža, Radosava i Radovana. Sve su to bili divni ljudi, a posebno su se izdvajali Blažo i Radosav, i moja ujčevina, pa dakako ni ja, sa njima nikada, uprkos svim pričama i sumnjama, nijesmo kvarili odnose. Po svemu što sam doznao, kum Milan Popović je sigurno znao gdje su se tog kobnog 13. oktobra 1944. godine uveče sklonili moji ujaci, da se nalaze u jednoj pećini nedaleko od imanja, tim prije što je sa njima bio i njegov brat Jago.
- Milan ih je tog dana prije podne poveo u pojatu kuma Stevana Pejovića, najvjerovatnije s ciljem da ih vidi Drago - Danjo Vujović, prvi čovjek partizanske vlasti u Broćancu u to vrijeme. Na insistiranje Milanovog brata Jaga, oni su se za svaki slučaj, ipak, premjestili i sklonili možda kilometar dalje, u jednoj pećini nadomak Kovče Dola, odnosno kuće i imanja Vukotića.
- Milan im je tu obećao da će sa partizanskom vlašću utanačiti da se oni sjutradan mogu bezbjedno i bez ikakvih posledica prijaviti, da tu neće biti nikakvih problema, jer niko od njih nije nikome ništa dužan, niti se ogriješio ni na koji način.
Proglasili ih opasnim četnicima
- Ostala je, međutim, do danas sumnja da je Milan Popović te noći otišao u Riđane na sastanak sa Dragom - Danjom Vujovićem i ostalima iz partizanske komande mjesta. Po nekim do danas živim pričama, tom sastanku je prisustvovala i Dunja Vukotić, bliska rođaka, sestra od izvanjeg strica Milanova i Vukašinova. Tu je, po svoj prilici, konačno odlučeno da se Vukotići pobiju i niko da se zna, pa ni Milan Popović, nije spominjao ni njihovu nevinost, ni namjeru da se prijave partizanskoj vlasti.
- Danjo Vujović je, kako se kasnije doznalo i pričalo, odatle odmah otišao na Trubjelu, u štab partizanski, u višu komandu, i prenio odluku sa sastanka u Riđanima, tvrdeći da su Vukotići opasni četnici. Naravno, u štabu su povjerovali u Vujovićevu priču i bez ikakve dalje provjere dali saglasnost za njihovu likvidaciju. Odredili su šestočlanu patrolu sa Ćetkom Vojičićem na čelu, koja je dobila zadatak da izvrši taj zločin, a pomagale su im, po svemu sudeći, i neke komšije iz Broćanca koje su dobro poznavale teren i tačno znale i gdje se nalazi skrovište Vukotića i kojim će pravcem tog jutra krenuti.
- Kad su Vukotići sa kumom Dušanom-Jagom Popovićem ujutro izašli iz skloništa i, kako je dogovoreno, krenuli u komandu mjesta da se prijave, Jago se odjednom predomislio. Do danas je ostalo nejasno da li je on nekako naslutio opasnost ili je, možda, znao šta se sprema, tek on je šmugnuo kroz gustiš na suprotnu stranu i odvojio se od Vukotića.
- Nedugo potom su grunule puške, a po tome što su obojica mojih ujaka pogođena u glavu - Vukašinova crnogorska kapa je, kako mi je pričala baba Marija, bila sva izrešetana - jasno je da su dželati pucali izbliza i to s leđa...
Tragedija Gardaševića
Pavle Bučaj tvrdi da je Dušan - Jago Popović, kad je odlučio da se ne predaje partizanskoj vlasti i kad se odvojio od njegovih ujaka Milana i Vukašina, pobjegao i sklonio se u kući Pavla Gardaševića, u kojoj su se u tom trenutku zatekle samo Pavlova žena Gospava i njena ćerka Vidosava, već stasala i glasita djevojka.
- Nikad se vjerovatno neće posigurno saznati šta im je i da li im je uopšte Dušan tom prilikom nešto ispričao. Do danas se, međutim, govorka da im je, bajagi, kazao šta se sprema Vukotićima, da je u pitanju namještaljka i da je tobož, spomenuo i svoga brata Milana da je u sve to upleten.
- Bilo kako bilo, tek nedugo potom neko je jedne noći ubacio bombu u kuću Gardaševića i ubio i Gospavu i Vidosavu. Taj monstruozni zločin i njegovi stvarni motivi nikada nijesu razjašnjeni. Ostala je sumnja da je neko, možda, želio da ih zauvijek ukloni i ućutka kao opasne svjedoke. Po drugoj verziji i to je bio stravični epilog neke neuzvraćene ljubavi - da je i Vidosava bila žrtva svoje ljepote, odnosno da neko nije mogao preboljeti to što što nije zadobio njenu naklonost - kazuje Bučaj.
