"Hrvatice, Hrvati i pošteni Srbi"
Voditelj pozdravlja "Hrvatice, Hrvate i poštene Srbe" ostavljajući neizgovoreno da su takvi (pošteni) malobrojni - a Srbi, izbegli zbog Oluje.
Oni se vraćaju u svoje rodne kuće i slikaju sa zapaljenim hrvatskim zastavama, piše Dojče vele.
Amnesti internešnal u svom izveštaju o ljudskim pravima za 2016/17 godinu upozorava na diskriminaciju nacionalnih manjina te zabrinjavajuće stanje slobode medija u Hrvatskoj. Navodi da u vreme pred izbore eskalira nacionalizam i govor mržnje, skreće pažnja da sudovi vrlo rado procesuiraju slučajeve kleveta i uvreda, ali i zatvaraju oči pred nasiljem nad manjinama.
Da su inkubatori govora mržnje neki mediji pokazalo je istraživanje građanskog udruženja GONG koje je kroz 2015. i 2016. godinu pratilo niz portala, televizija i listova. Rezultati su očekivani pa se pokazalo da je portal Dnevno najviše raspirivao mržnju prema migrantima i homoseksualcima, dok se televizijska emisija Bujica trudila da modelira stav javnosti u smeru netrpeljivosti prema Srbima.
Upravo je Srpsko narodno vijeće u svojm biltenu upozorilo na erupciju govora mržnje kroz medijske napise, poruke političara i sveštenika, ali i na sportskim terenima. Kako to već biva, s govorom mržnje raste i stvarno nasilje pa su zabeležili i 19 fizičkih napada, najviše do sada. Diskriminacija je, kažu, za samo godinu dana porasla za čak 57 posto.
"Pozdrav svim poštenim Srbima"
Pročitajte još:
* "Vešali bi" Srbe u centru Zagreba!?
* Srbe u Glini podsećaju na "traktorijadu"
* "U Hrvatskoj zabranjene i srpske narodne pesme"
* "Šovinistički nacionalizam u Hrvatskoj plaši i Srbe i Hrvate"
Kako to izgleda u praksi? Televizijski voditelj pozdravlja "Hrvatice, Hrvate i poštene Srbe" ostavljajući neizgovoreno da su takvi (pošteni), za razliku od Hrvata, malobrojni. Huškački portal objavljuje informaciju da su migranti manje inteligentni, dolaze iz drugačijih kultura koje silovanja smatraju poželjnim ponašanjem.
Srbi, koji su pred operacijom Oluja izbegli iz onoga što su nazivali Krajinom, leti se vraćaju u svoje rodne domove pa se slikaju sa zapaljenim hrvatskim zastavama. Te fotografije objavljuju na svojim Fejsbuk profilima uz uvrede izrečene na račun hrvatske nacije.
Dokoni devetnaestogodišnjak naručuje nalepnice koje prikazuju stablo na kojem se ljuljaju obešeni ljudi s tekstom "srpsko porodično stablo". Pa ih lepi po autobuskim stanicama u Vukovaru, gradu u kojem Hrvati i Srbi žive jedni pored drugih, a ne jedni s drugima. Ili je to tek opšteprihvaćeno mišljenje?
Socijalna pedagoškinja, književnica, kolumnistikinja i doseljenica u Vukovar, Julijana Adamović za DW kaže kako je javnost, što se Vukovara tiče, vrlo senzibilizovana, pa ono što u drugim gradovima prolazi ispod radara, u Vukovaru je potencirano.
Zakonita segregacija
A što se dece tiče, smatra ova socijalna pedagoškinja, društvo je, barem u Vukovaru, zakazalo. Naime, pravo na školovanje na svom jeziku i pismu koje koristi srpska manjina, dvosekli je mač.
- Deca nam odrastaju odvojeno i nisu dobila priliku da upoznaju "one druge". Lako stvaraju predrasude, ali nemaju priliku da ih razbiju. Odrasli, oni koji su imali priliku da idu u razred sa kolegama druge nacionalnosti, lakše pređu preko loših stvari i predrasuda koje su zbog njih sticali, jer imaju i neke druge uspomene, prijateljstva, ljubavi, izlaske, zabave. Današnje generacije su za to zakinute. Adolescenti su sami po sebi još neskloni kompromisima pa time i nastupaju iz pozicija isključivosti. Direktni su, buntovniji i godi im pažnja koju izazivaju, pa i ovakvim ekscesima. Potrebno je kupiti sprej, doživeti malo uzbuđenja u kasnim večernjim satima pišući po nekoj fasadi i nakon toga pobeći da te slučajno neko ne otkrije ili da ne padneš u šake policiji.
