"Istorija Republike Srpske" (7): Strah muslimanske elite
Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine, formirana 1. februara 1919, dva mjeseca poslije proglašenja Kraljevine SHS 1. decembra 1918, bila je vrhovni upravni organ za sve administrativno-teritorijalne organe u Bosni i Hercegovini.
Ta vlada nije predstavljala zametak državnosti Bosne i Hercegovine, već je djelovala kao privremeni organ uprave do ustavnog zaokruživanja nove jugoslovenske monarhije. Imala je osam povjerenstava (ministarstava), a predsjednik je i dalje bio Atanasije Šola.
Poslije donošenja Vidovdanskog ustava 1921. godine, Zemaljsku vladu je 11. jula zamjenila Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu.
Prva zajednička vlada Srba, Hrvata i Slovenaca formirana je 20. decembra 1918. godine. Na njenom čelu nalazio se prvak Narodne radikalne stranke Stojan Protić. Iz Bosne i Hercegovine ministri su postali dr Tugomir Alaupović, dr Mehmed Spaho i dr Uroš Krulj.
Seljaci traže zemlju
Jugoslovenska muslimanska organizacija Mehmeda Spahe bila je projugoslovenska, a tokom prvih godina poslije završetka Prvog svjetskog rata i prosrpska.
Srpske stranke su, međutim, u međuratni period ušle u najvećoj mjeri podijeljene. Od 63 poslanika, koliko je ih je u pokrajini izabrano u Ustavotvornu skupštinu čak 25 je bilo iz srpskih stranaka - Narodne radikalne, Saveza težaka i Demokratske stranke, ali su one bile tako podijeljene da je Jugoslovenska muslimanska organizacija imala dvostruko više poslanika od svake od srpskih stranka.
Kako da naručite ovu knjigu
Srpsko-englesko izdanje "Istorije Republike Srpske" možete poručiti preko internet prezentacije njnjnj.istorijarepublikesrpske.rs ili na telefon +381643231166.
Savez težaka okupljao je seljaštvo koje je zahtjevalo radikalnu agrarnu reformu koju političke elite nisu dozvoljavale, da ne prekrše sporazum sa vođstvom muslimana.
Slično je bilo i na sljedećim izborima.
"Istorija Republike Srpske":
Agrarna reforma
Ipak, agrarna reforma je konačno sprovedena, kao i u drugim jugoslovenskim zemljama.
Agrarna reforma u Bosni i Hercegovini izvršena je otkupljivanjem 1.076.685 hektara zemlje. U političkom smislu, u ovoj reformi se ogledao vjekovni strah elite bosanskih muslimana. Otuda i teza da je muslimanima učinjena nepravda.
Naime, u njihovom vlasništvu je bilo 90 odsto feudalnih dobara, a od toga su im oduzete gotovo dvije trećine zemlje. Činjenica je, takođe, da je svega 1,3 odsto bosanskohercegovačkih muslimana - njih oko 10.000 - imalo kmetove.
Za rješavanje agrarnog pitanja izdvojeno je 225 miliona dinara. Polovina novca je isplaćena u gotovini, a polovina u obligacijama sa kamatom od četiri odsto godišnje.
Uredba o finansijskoj likvidaciji agrarnih odnosa u BiH bila je plod sporazuma JMO i vlade. Zemljoposjednici su se kasnije bunili zato što im nije isplaćena naknada za šume, šikare i pašnjake. Kamata povećana na šest odsto, a dio zemlje im je vraćen u razdoblju 1939-1940.
Sa ostalima, stvorena i Vrbaska banovina
Uspostavljanje banovina 1929. godine omogućilo je administrativno i upravno emancipovanje pojedinih krajeva Jugoslavije. Prvi put, većinski Srbima naseljene oblasti Bosanske krajine dobile su svoju lokalnu političku elitu, veća ulaganja i Banjaluku kao politički centar.
Za tri godine 245 osnovnih škola
Vlast banovine radila je na unapređenju poljoprivrede, a naročito je bilo važno raditi na prosvjećivanju u siromašnim krajevima banovine. Ubrzo je uređeno 137 "uzornih gazdinstava" i organizovano 170 poljoprivrednih tečajeva. U banovini je 1929. radilo 127 osnovnih škola, a do kraja 1931. osnovano ih je još 118.
Vrbaska banovina bila je proširena Vrbaska župa iz ranijeg razdoblja. Imala je 20 srezova i 177 opština - 29 gradskih i 147 seoskih.
Za prvog bana vrbaske banovine kralj Aleksandar imenovao je generala u penziji Svetislava - Tisu Milosavljevića. Kad je ovaj energični čovjek sa juga Srbije došao u Banjaluku, zatekao je bivšu županijsku upravu smještenu u nekoliko soba hotela "Balkan". Ukupno je na raspolaganju imao 14 službenika.
I "Književna Krajina"
Zakonom o banskoj upravi od 7. novembra 1929. definisana su ovlašćenja i opseg rada banovina. Ovim aktom definisano je osam odjeljenja banske uprave. Iako nesamostalne, u centralizovanoj državi, ove ustanove su bile važne za modernizaciju društva Bosanske krajine.
Intenzivna izgradnja
Ubrzano su građeni banovinski putevi - preko čitave teritorije Vrbaske banovine izgrađeno je pet puteva. Prije osnivanja banovine na njenoj teritoriji nije bilo autobuskog saobraćaja. Za banovanja Svetislava Milosavljevića uspostavljeno je trinaest linija. Za tri godine u banovini su izgrađena 423 mosta. Kaptirano je vrelo u Laktašima i podignute su zgrade za banju. Tokom prve tri godine u građevinske radove širom Vrbaske banovine uloženo je više od dvije stotine miliona dinara.
Odjeljenja uprave, čije je načelnike, na prijedlog resornih ministara, takođe postavljao kralj, starala su se o bezbjednosti, samoupravi, razvoju poljoprivrede, osnovnim i nižim srednjim školama, kulturi - zadužbinama, kulturnim i sportskim društvima, zatim izgradnji državnih puteva, javnih zgrada, mostova, vodovoda, kanalizacija, te segmentima socijalne politike i javnog zdravlja.
Osnivanje Vrbaske banovine i programsko djelovanje bana Milosavljevića omogućili su da se već 2. septembra 1930. donese akt o osnivanju pozorišta u Banjaluci. Krajem godine otvoren je i Etnografski muzej, čiji je prvi upravnik bio slikar Špiro Bocarić.
Pri "Službenom listu" banovine počela je da izlazi i kulturno-književna revija "Književna krajina".
Zaustavljena modernizacija
U nerazvijenoj Vrbaskoj banovini, u kojoj su tek stvarani infrastrutura, državni kapaciteti i prosvijećivan narod, najsporije je razvijana industrija.
Industrijska komora osnovana je tek 1932. godine. Ban Milosavljević je uskoro prešao u kraljevsku vladu u Beogradu, a sljedeći ban Lazarević ubrzo je i umro.
Kriza i političke napetosti zaustavile su program modernizacije.
