"Istorija Republike Srpske" (4): Tvrtko "kralj Srbljem..."
Godine 1290. na prijesto je, kao novi bosanski ban, stupio Stefan Prvi Kotromanić, potomak njemačkog viteza koji je došao u Bosnu u vrijeme učvršćivanja ugarske vlasti. Kotromanići će biti na čelu bosanske države tokom gotovo dvije stotine godina.
Rat u Ugarskoj oko prijestola
Krajem 13. vijeka u Ugarskoj je došlo do rata oko prijestola. Stefan je podržao Andriju Mlečića. Pošto je konačno prevladao njegov mladi protivnik Karlo Robert, Stefan Prvi Kotromanić morao je da podijeli sudbinu poražene strane.
Kako da naručite ovu knjigu
Srpsko-englesko izdanje "Istorije Republike Srpske" možete poručiti preko internet prezentacije www.istorijarepublikesrpske.rs ili na telefon +381643231166.
Novi ugarski vladar podržao je pretenzije moćne porodice Šubića, pa je Mladen Prvi Šubić uspio da, do 1302. godine, zauzme najveći dio Bosne.
Srpski kralj Dragutin nije bio u stanju da pomogne svom zetu u Bosni, Stefanu Kotromaniću, pošto je i sam bio uvučen u rat u Ugarskoj i Srbiji. Stefan Prvi Kotromanić je umro 1314. godine, ne uspijevši da povrati vlast nad Bosnom.
To je uspio Stefan Drugi. On je pregovarao sa vođstvom reda franjevaca, u želji da uvjeri papu da je Bosna odana katoličanstvu. Bio je, ipak, oprezan da ne dozvoli progon jeretika i šizmatika, budući da je zazirao od ulaska u sukob sa Srbijom.
Srbija je tokom četrdesetih godina 14. vijeka bila zauzeta ratovima sa Vizantijom. Zato je ban Stefan Drugi uspio da 1349. godine proširi svoju zemlju do Konavala i Kotorskog zaliva, pošto je prethodno zauzeo delove Krajine i Zahumlja.
Vojska cara Dušana upada u Bosnu
Car Stefan Dušan je 1350. upao u Bosnu sa velikom vojskom, porazio Stefana Drugog, zarobio njegovu ćerku Jelisavetu, a njega natjerao da potraži utočište u planinama.
Poslije nekog vremena car Dušan je morao da se povuče, iako je s trupama stigao do zemalja Šubića, da bi se suprotstavio vizantijskoj vojsci na drugom kraju svog carstva.
Pregovori oko Huma i braka Jelisavete i carevog sina Uroša nisu uspjeli.
Jelisaveta se kasnije udala za ugarskog kralja Ludviga Prvog. Stefan Drugi je umro 1353. godine. Naslijedio ga je sinovac Tvrtko.
Tvrtkovo pismo o pobedi na Kosovu
Vlatko Vuković je u Kosovskoj bici, prema tradiciji, sa svojim bosanskim odredom bio na lijevom krilu vojske cara Lazara.
Nakon što je osmanski sultan poginuo, dio srpske vojske se povukao iz bitke u uvjerenju da je ona završena srpskom pobjedom.
Kralj Tvrtko je o pobjedi u bici na Kosovu pisao Trogiranima, a sačuvano je i pismo Firentinaca.
Haotičan obrt u srpskom carstvu
Početkom 70-ih godina 14. vijeka kao da je došlo do prekretnice u haotičnim prilikama koje su vladale širom razjedinjenog srpskog carstva.
Moćni velikaši sa juga, nekada izgledni obnovitelji državnog jedinstva - kralj Vukašin i despot Uglješa, poginuli su u bici na Marici.
Veliki župan Nikola Altomanović, u čijoj su se oblasti, koja se širila od Rudnika do Jadranskog mora, stekle središnje i najstarije srpske zemlje, došao je u sukob sa svojim susjedima, bosanskim banom Tvrtkom Prvim, knezom Lazarom i Dubrovačkom republikom.
Poslije niza sukoba, lišen podrške Ugarske, veliki župan je 1373. godine poražen i oslijepljen.
Ban Tvrtko i knez Lazar podijelili su njegove zemlje. Tvrtko je došao u posjed manastira Mileševe i Onogošta, a četiri godine kasnije preoteo je Balšićima nekada Altomanovićeve župe u primorju.
"Istorija Republike Srpske":
Tvrtkovo krunisanje
Sada je bosanski vladar zavladao prostranim oblastima stare srpske države. Pošto je car Uroš umro krajem 1371, dok se nasljednik cara Simeona - Jovan zamonašio, krvno srodstvo bana Tvrtka sa Nemanjićima dobilo je na političkoj važnosti.
Tvrtko se 1377. godine, pošavši u "srpsku zemlju", krunisao za kralja "Srbljem, Bosni, Primorju i Zapadnim stranam".
Ne zna se tačno gde je izvršeno krunisanje. Izvjesno je da se to dogodilo na Mitrovdan - 26. oktobra 1377. godine.
Tvrko i njegovi nasljednici dodali su vladarskim imenima ime Stefan, koje su nosili Nemanjići. Našao se u savezu sa moćnim srpskim velikašima koji su bili malobrojniji nego ranije. Međutim, nije bio njihov vladar. Tu ulogu stekao je knez Lazar.
Bosanski odred u Kosovskoj bici
Saveznik kneza Lazara, kralj Tvrtko je imao prilike da se sukobi sa Osmanlijama već krajem osamdesetih godina 14. vijeka.
Njegove vojvode Vlatko Vuković i Radič Sanković su 27. avgusta 1388. kod Bileće porazili osmansku vojsku koju je predvodio Lala Šahin, pobjednik na Marici.
U bici na Kosovu polju 28. juna 1389. godine učestvovali su velikaši i ratnici samo iz zemalja raspalog srpskog carstva i Bosne.
Bosanski odred predvodio je vojvoda Vlatko Vuković. Iako manje sudbonosna od Maričke iz 1371, kada su Osmanlije većinu država na Balkanskom poluostrvu pretvorile u svoje vazale, Kosovska bitka postala je jedina u istoriji Osmanskog carstva u kojoj je poginuo sultan.
Austrougarska manipulacija s krunisanjem
Početkom 20. vijeka austrougarski pokušaj stvaranja bosanske nacije vodio je ka pokušaju istorijskog krivotvorenja njegovog krunisanja, iako se ne zna tačno gdje je krunisanje obavljeno.
U savremenim dokumentima stoji da je otišao u "srpsku zemlju", gdje se i krunisao.
Uz tvrdnju da je krunisan u manastiru Mileševi, početkom 20. vijeka je lansirana i teza da se krunisao u Milama, pored Visokog. Ova teza svakako nije tačna - Tvrtkove kraljevske tradicije su nesumnjivo srpske.
