"Istorija Republike Srpske" (3): "Zemljica Bosna" u Srbiji
Provincija Dalmacija stotinama godina bila je pošteđena od varvarskih upada i ratova. Podijeljena je prilikom podjele carstva, 395. godine, i njen veći dio našao se u Zapadnom Rimskom carstvu.
Bila je to podjela koja će se u istorijskom smislu pokazati kao sudbonosna. Početkom 5. vijeka u ovim krajevima počelo je da se širi hrišćanstvo.
Pronađeni su ostaci dvadeset hrišćanskih bazilika, između ostalog i u blizini Skelana. Negdje na prostoru današnje Bosne i Hercegovine nalazio se i grad Stridon. Tu je rođen hrišćanski mislilac i prevodilac Svetog pisma na latinski Sv. Jeronim.
Najstarija poznata episkopija nalazila se u gradu Bistue Nova (današi Vitez).
Kako da naručite
ovu knjigu
Srpsko-englesko izdanje Istorije Republike Srpske možete poručiti preko internet prezentacije www.istorijarepublikesrpske.rs ili na telefon +381643231166 .
Posle Avara i Slovena stižu Srbi i Hrvati
Dolazak Gota u drugoj polovini 5. vijeka dovodi do razaranja dijela gradova.
Antika na Balkanu završena je padom Salone, koju su 614. godine zauzeli Avari i Sloveni. Trideset godina ranije Avari su osvojili velike gradove na sjeveru: Singidunum (Beograd) i Sirmijum (Sremsku Mitrovicu). Sa Avarima su stigli i Sloveni.
Tridesetih godina 7. vijeka u oblast današnje Republike Srpske stigli su i Srbi i Hrvati.
Pisac Anala Franačkog kraljevstva (Annales Regni Francorum) zabilježio je da je, nakon što je franačka vojska srušila ustanak panonskog kneza Ljudevita Posavskog, ovaj preduzimljivi hrvatski vladar prebjegao iz svoje prijestonice Siska, preko Save, Srbima.
Utočište mu je pružio mjesni gospodar, župan, koga je Ljudevit potom ubio i zavladao umjesto njega.
Jeretička zajednica "kristjana"
U vrijeme vladavine bana Kulina, pojava jeretičkih zajednica "kristjana" u Bosni dovela je do međunarodnog zapleta.
U nauci do danas nije izvjesno da li je bila riječ o sljedbenicima savremenih bogumila - pravoslavne sekte, koja se proširila iz Bugarske na Srbiju, gdje ju je progonio Stefan Nemanja, ili je riječ o patarenima, jereticima koji su tih godina iz Italije prelazili u Dalmaciju.
Postoje teorije i da su bosanski "krstjani" bili samo pravoslavna zajednica koja je, izolovana tokom godina, ušla u jeres.
U prilog ovoj tvrdnji govori činjenica da je Kulin ban, u skladu sa pravoslavnim tradicijama, ostavio ćirilski zapis kod ktitorske freske.
Raška i Bosna - "Srpska zemlja"
Rana srednjovjekovna Srbija u izvorima je ostala poznata kao "Srpska zemlja".
Činili su je, prema Porfirogenitu, Raška i Bosna, dok su u primorskim kneževinama Travuniji, Zahumlju, Paganiji i Duklji živjeli Srbi.
U "Ljetopisu popa Dukljanina", spisu nastalom tri vijeka kasnije, svakako manje pouzdanom od Porfirogenitovog, stoji i "Srbiju, pak, koja se zove Zagorje, podijelio je na dvije pokrajine, od kojih se jedna do velike rijeke Drine prostire prema zapadu do planine Borova (Pins montis), nju nazva i Bosnom, a druga obuhvata prostor od rečene rijeke Drine prema istoku do (Lupie) do Skadarskog jezera, nju naziva Raškom".
Srednjovjekovna Bosna razvila se kao dio prvobitne srpske države u oblastima oko izvora i donjeg toka rijeke Bosne. Konstantin Porfirogenit naziva je "zemljica", s obzirom na činjenicu da je ova malena teritorija, koja je uz Rašku bila sastavni dio Srbije, okružena njenom teritorijom.
U crkvenoj jurisdikciji Bosna pod Dubrovnikom
Do 12. vijeka, u katoličkoj crkvi oblast Bosne je, kad je riječ o crkvenoj jurisdikciji, poistovjećivana sa Srbijom.
Ipak, kako se Raška razvijala u odvojenu državu, u vrijeme uspostavljanja njene samostalne crkve, Bosna je bila pod jurisdikcijom katoličkog dubrovačkog nadbiskupa.
Ovakve hrišćanske zajednice osuđivale su bogatstvo crkve i njenu složenu hijerarhiju.
U Bosanskoj crkvi na čelu je stajao "djed", a velikodostojnici su nosili titulu "gosti". Katolička crkva nastojala je da kristjane predstavi kao jeretike slične zapadnoevropskim katarima.
Vukan i Stefan u doba kralja Bodina
Tek poslije Časlavljeve smrti, sredinom 10. vijeka, Bosna se, kao i Raška, Travunija, Zahumlje i Paganija, izdvojila iz sastava do tada jedinstvene Srbije.
U izvorima se spominje da je 969. hrvatski kralj opljačkao pogranične župe Uskoplje, Luku i Plivu, zbog čega je bosanski ban morao da pobjegne u Ugarsku.
Ipak, u kasnije vrijeme, kada su primorske oblasti sticale manju ili veću samostalnost ili se nadmetale za prvenstvo, Bosna je bila čvrsto povezana sa ostatkom Srbije, njenim budućim sjedištem - Raškom.
Dukljanski kralj Bodin je krajem 11. vijeka na čelo Raške i Bosne postavio dvojicu braće - Vukana i Stefana. Stefan je prvi poznati vladar Bosne.
Kulinova vojska ide na Beograd
Prvi i danas opštepoznati vladar Bosne bio je Kulin. Kulinovo ime vijekovima je ostalo u narodnoj uspomeni. O njegovim ranim godinama malo se zna.
Izvjesno je da je u vrijeme dolaska Andronika Prvog Komnina na vizantijski prijesto, zajedno sa ugarskom i raškom vojskom, i on poveo svoje odrede u oblast Beograda i Braničeva, odakle su carske trupe ubrzo bile potisnute.
U svojoj kancelariji Kulin je držao pravoslavne pisare. Jedan od njih, izvjesni Desivoje, upisao je u povelju Dubrovčanima ime pravoslavnog svetitelja Sv. Jovana Krstitelja, čime je datovao dokument.
U osnovi učenja dualističke jeresi bilo je uvjerenje da Bog nije tvorac svega na svijetu.
