Peking opipava Japan za rat
Anketari u Kini već mesecima beleže rastući trend kod građana koji veruju da će na Dalekom istoku u bliskoj budućnosti izbiti veliki rat. Razlog tome je što Kinezi smatraju da povlačenje granica njihove zemlje preko mora koja ih okružuju nije samo pitanje hladnokrvne kartografije.
U Istočnom i u Južnokineskom moru prelamaju se dve ere. Ona stara, posthladnoratovska, koju još zovemo novi svetski poredak, i neka buduća, koju bi Kina želela da odredi svojom fizičkom veličinom, političkim uticajem, vojnom snagom te ekonomskim potencijalima i potrebama.
U Istočnom kineskom moru su sporna ostrva Dijaoju, kako ih nazivaju Kinezi, ili Senkaku, kako se zovu na japanskom jeziku, dok su u Južnokineskom moru to arhipelazi Spratli i Paracel, ili Nanša i Ksiša, kako ih zovu Kinezi.
Gotovo cela 2013. godina protekla je na klackalici rata i mira, ali je u fokusu u tom razdoblju bilo Istočno kinesko more i izazov Pekinga japanskom suverenitetu nad ostrvima Diaoju, odnosno Senkaku.
Opipavala je Kina koliko je Zemlja izlazećeg sunca spremna na oružani okršaj u ime svoje "nove normalnosti", kako japanski političari nazivaju odbacivanje posleratnih pacifističkih zabrana vojnog delovanja izvan svojih granica, ali još više koliko je Amerika odlučna da stane u odbranu svog saveznika u ime produžetka njene dominacije nad azijsko-pacifičkim regionom.
Istovremeno je Kina počela da gradi "čudne objekte" u Južnokineskom moru. Za razliku od Senkakua, odnosno Diaojua, koji su 1972. godine stavljeni pod upravu Japana, u Južnokineskom moru kineska vojska je počela nadograđivati ostrva i hridi nad kojima je već imala kontrolu.
Pentagon je zatražio od Pekinga da obustavi izgradnju veštačkih ostrva u Južnokineskom moru. Kina ne priznaje da oko Južnokineskog mora uopšte postoji problem. Više od 90 odsto te akvatorije pripada azijskoj sili i svaki pokušaj osporavanja te činjenice samo je "gruba povreda kineskog suvereniteta". Reč je o potrebi Kine da kontroliše najvažnije prometnice, kojima godišnje prođe na milijarde barela nafte i na stotine milijardi kubika gasa vrednih više od pet milijardi dolara, napomenuo je Forbsov analitičar Kristofer Helman.
- Zavedi kontrolu nad tim tokom i imaćeš kontrolu nad energetskom sigurnošću cele Azije - pojasnio je on.
Već se godinama postavlja pitanje je li kineski rast neizbežno izazov za SAD, a iznova je ta tema došla u fokus kada je harvardski politikolog Grem Alison upozorio američki Senat kako se "u poslednjih 500 godina u 12 od ukupno 16 slučajeva rat dogodio onda kad je rastuća sila izazvala postojeće velesile".
Duel i duet
"Kina i SAD su suparnici, ali nisu neprijatelji", ocenio je kineski partijski list "Global tajms", da bi u drugom komentaru objavljenom na dan početka "strateškog dijaloga" u Vašingtonu zaključio kako su "Kina i SAD suviše međuzavisni da bi se sukobili". Budućnost Kine i SAD su i dueli i dueti.
