Remilitarizacija nemačke diplomatije (1): Bundesver spreman za nove ratove
Počevši od 24. marta 1999.godine, NATO je 78 dana bombardovao Jugoslaviju, sve dok u junu nije prihvaćeno stacioniranje zapadnih vojnika u kriznoj provinciji Kosovo. Nemačka je učestvovala u agresiji, ali se postavlja pitanje - zašto? Zašto je intervenisao vojni pakt, koji je tada još bio definisan kao odbrambeni savez, a da zapravo nije bio atakiran?
Pitanja su koje postavlja nemački "antimejnstrim" istoričar Kurt Grič u članku objavljenom na sajtu TELEPOLIS-a, koji "Vesti" prenose u nastavcima.
Argument je, objašnjava ovaj istoričar, glasio da se pomaže Albancima na Kosovu koji su "ugnjetavani od strane Srbije". Kako, međutim, nisu imali ovlašćenje Saveta bezbednosti UN, oni su intervenciju opravdali time da žele da spreče "preteći genocid".
Međutim, o "novom Aušvicu", kako je izjavljivao nemački šef diplomatije Joška Fišer, nije moglo biti ni govora, tvrdi Grič, podsećajući na to da je i generalni sekretar UN Kofi Anan konstatovao da Srbi i Albanci podjednako snose odgovornost za dugogodišnji politički konflikt, koji je 1998.godine eskalirao u građanski rat. On je pozvao na političko rešenje, ali je to zapadni vojni savez ignorisao i umesto toga krivicu pripisao "novom Hitleru" - Slobodanu Miloševiću.
To nije sprečilo vazdušne napade, zbog kojih je stotine hiljada ljudi izbeglo ili proterano, konstatuje Grič. NATO je u aprilu 1999.godine povodom 50-godišnjice postojanja ipak odlučio da ubuduće interveniše svuda u svetu gde je to potrebno "za dobro potlačenih naroda".
Ono što su sami pozdravljali kao "korak ka globalnom osiguranju mira", drugi su kritikovali kao mutaciju jednog odbrambenog u agresorski savez i korak u pravcu osvajačkih ratova. Nemačka, koja je od 1945. godine prvi put ponovo ušla u rat, pokopala je zajedno sa bombama na Beograd dotadašnji moto "Nikad više rat" i zamenila ga novim "Nikad više Aušvic!"
Poznavalac Balkana
Doktor Kurt Grič je rođen 1976. godine u Meranu, u Italiji. Studije istorije i nemačke filologije je završio na Univerzitetu "Leopold Francens" u Inzbruku, a radi kao predavač u Graubindenu i saradnik je na Institutu za savremenu istoriju u Inzbruku. Napisao je publikacije "Insceniranje pravednog rata", "Intelektualci, mediji i Kosovski rat", zatim "Peter Handke i pravda za Srbiju", kao i "Čisto oduševljenje ratom", "Nemačka i rat na Kosovu", a objavio je i brojne članke i održao predavanja i radionice sa težištem na južnu Evropu i politiku Zapada u kosovskom konfliktu.
