Srpski mitovi i kultovi (8): Dete sa onoga sveta
Bitna težnja svakog pojedinca tokom trajanja života sastoji se u naporu da se što je moguće duže održi u "našem svetu", da ne ode, veruje u nepoznato, odnosno da se ne povrati u paralelno postojeći svet, koji laički nazivamo svetom mrtvih.
Mislim da običaji koji su u vezi sa rođenjem deteta, potom za pospešenje dečjeg prohodavanja i progovaranja, ukazuju kako je u ljudskoj arhaičnoj svesti dete bilo povratnik "sa onoga sveta", otelovljenje "umrlog pretka". S toga mislim da se utvrđivanje nalikovanja deteta nekada svodilo na traženje sličnosti isključivo sa umrlim precima, a da se to tek kasnije desakralizovalo, izvitoperilo, pa se danas smatra prirodnim da se u novorođenom detetu prepoznaju živi - roditelji, babe, dede, stričevi, ujaci itd. Arhaična svest smatra da je ishodište, odnosno polazište deteta "onaj svet". Napušteni prostor koji je dete ostavilo odlaskom, pokušava još dugo po prelasku deteta u "naš svet" da nad njim povrati vlast. Porođajni demoni, htonični demoni "onoga sveta" napadaju i novorođeno dete i majku-porodilju, koja ima ulogu posrednika i provodnika između dva sveta, "onog" i "ovog". Ponekad se htonične sile mogu prizvati i u pomoć.
Da mleko nadođe
Odvođenje deteta koje ne progovara u vodenicu, kako bi došlo u kontakt sa čeketalom, jeste zapravo dovođenje deteta u izrazito htonični prostor. Vodenica jeste mesto u kome su, bar u određena doba dana vlasna bića "sa onoga sveta". Proces obrednog čišćenja započinje namah po rođenju činom prvog (obrednog) kupanja.
Nastavlja se odlaskom u crkvu po "zlamenje", "po vodicu" ili "po molitvu". Po zlamenje, odnosno po molitvu obično ide otac deteta. U desnu ruku uzima zemljanu testiju ili kakvu bocu, napuni je po mogućnosti izvorskom vodom (ako, pak, nje nema u blizini - zahvata se voda sa najmanje tri različita bunara), a u grlić posude stavlja struk bosiljka. U crkvi sveštenik očita molitvu, blagoslovi vodu, a detetu dodeli privremeno ime (dok se ne obavi krštenje).
To je tzv. ime na znamenju (ili zlamenju), odnosno ime "na vodici". Tokom četrdeset dana porodilja svaki dan pije pokoji gutljaj ove vode. Kazuje se kako to valja činiti da bi "mleko u sisama nadošlo". Od molitvene, osvećene i blagoslovene vode stavlja se svakodnevno, tokom četrdeset dana, pomalo u vodu u kojoj se dete kupa. To se čini kako bi se sprečili uticaji zlih magija. Kada prođe četrdeset dana sud sa molitvenom vodom valja baciti "niz reku", ili ga okačiti o kakvo rodno drvo, "što je nesumnjivo magijski postupak za osiguranje napretka deteta". Molitvena kao i bogojavljenska, kao i bilo koja osvećena voda ne kvare se zbog prisustva bosiljka, odnosno etarskih ulja.
Za razumevanje suštine obrednih postupaka tokom četrdeset dana po rođenju deteta, od suštinske važnosti je verovanje da onaj ko donosi blagoslovenu, osvećenu vodu, odnosno molitvenu vodu iz crkve - ne sme nikako, tokom nošenja, posudu da spusti na zemlju. Veruje se da u tom slučaju zemlja može da uzme dete pre vremena.
Najvažnija gozba
Na čuvanje porodilje i deteta tokom trajanja babina striktno se pazi, jer se veruje da sve dok one traju, sve dok je dete nekršteno - izloženo je snažnom uticaju zlih sila, pa ako rođaci i komšije ne čuvaju porodilju i novorođenče, veštice im mogu kobno nauditi. Posebno je bitno čuvati porodilju i dete tokom prvih sedam noći, jer su tokom tih noći i demonske sile prisutnije i opasnije. Za vreme svih sedam noći u kući porodilje se jede, pije i peva po svu noć. Posebnu pažnju treba obratiti treće i sedme noći. Vuk Karadžić navodi kako se u narodu za nekoga ko je malo luckast kaže kako "nije sedmu noć dočuvan".
Pod imenom babine običaj je poznat u Zapadnoj Srbiji, Sremu i Bosni i Hercegovini. U Istočnoj Srbiji, na Kosovu, kao i u riječkoj nahiji, u Kučima i Vasojevićima običaj je poznat pod imenom povojnice. Budući da babinjare, odnosno povojničarke donose sobom i kolače u nekim krajevima običaj je poznat pod drugim imenom. U Lužnici i Nišavi običaj se naziva kravaj - kolač, a u Makedoniji - tiganice (uštipci).
Nakon određenog, obično dužeg vremena kad porodilju čuva najbliža rodbina, pristiže i dalja svojta, prijatelji, poznanici. Milenko S. Filipović smatra da je u običaju babina, odnosno povojnice, najvažnija gozba. U Leskovačkoj Moravi, na primer, običaj babina, odnosno povojnice naziva se kravaj.
Neposredno po rođenju deteta priređuje se "mali kravaj", a nakon četrdeset dana priređuje se pravi "kravaj". Veruje se da ako to izostane, novorođenče neće moći da sklopi brak, kada dođe u godine za ženidbu, odnosno udaju. Zanimljiv slučaj navodi Dragutin M. Đorđević koji pominje kako je majka jednog neoženjenog četrdesetsedmogodišnjaka tražila ženu koja će napraviti kravaj za njenog sina, kako bi se ovaj, makar i podocnije, oženio.
Srebrna para u vodi
Prvo, obredno kupanje novorođenčeta se obavlja nepopsredno pošto je detetu odsečena i obrađena pupčana vrpca. Ne valja (verovatnije je - "ne sme") - da se obavi bez prisustva "molitvene vodice", odnosno blagoslovene, osvećene vodice. U nekojim krajevima postoje i izvesni dodatni postupci, odnosno radnje koje se moraju obaviti. U okolini Boljevca, na primer, u vodu za kupanje, pored "vodice", stavlja se srebrna para, trava treseča, malo soli, malo pepela i vina. Postupci se objašnjavaju tako što se veli da se srebrna para stavlja kako bi dete bilo "čisto kao srebro"; so i pepeo se meću kako se dete ne bi ojelo, a vino kako bi bilo zdravo, jako i rumeno. Nema objašnjenja za travu treseču. Biće verovatnije da se srebrna para stavlja u vodu iz istih razloga iz kojih se stavljala i mrtvacu u usta, u ruku ili pored njega u raku (kako bi mogao da plati prevoz na putu za "onaj" svet), pepeo svakako predstavlja vezu sa kućom, sa ognjištem, a vino dolazi kao zamena krvi. Budući da se putnik-namernik dočekuje hlebom i solju, verovatno je u pitanju jednaka simbolika.
Povojnica za odrasle
Veruje se da ako se momak ne ženi do poodmaklih godina ili devojka ne uda - razlog treba tražiti u neodržanoj gozbi po detetovom rođenju. "Kada se pojavi dijagnoza, onda se traži način da se organizuje takva gozba", pisao je Milenko S. Filipović. Takvu, naknadnu gozbu naziva "naknadnim babinama", "naknadnom povojnicom" ili "povojnicom za odrasle".
