Grešna ljubav Jelene Savojske (3): Imala oči ranjene srne
Najlepša i najslavnija ćerka crnogorskog knjaza i kralja Nikole Petrovića, princeza Jelena, već u najranijoj mladosti, u prvim danima boravka na školovanju u Petrogradu, pokazivala je izuzetan talenat i smisao za klasičnu muziku, književnost i slikarstvo, a veoma brzo je naučila i nekoliko evropskih jezika. Uz sve to, već u tim ranim godinama je plenila izuzetnom lepotom.
Jedna njena školska drugarica iz tog vremena opisala ju je kao veoma visoku i skladnu, da "ima bujnu kosu tamniju od noći i rijetko lijepe oči, oči ranjene srne". Nije bila još ni punoletna kad je počela da mami uzdahe mladoženja sa pedigreom, koji su se okupljali na balovima i svečanostima na ruskom carskom dvoru.
Skandal u Moskvi
Lepota mlade crnogorske princeze, koja je, inače, bila i kumče ruskog cara Aleksandra Drugog Romanova, nije promakla ni oku mladog ruskog prestolonaslednika, velikog kneza Nikolaja Drugog Romanova, što je u gordoj Crnogorki svakako probudilo san da će jednog dana svoju lepu glavu okititi ruskom carskom krunom.
I bog sami zna kako bi se zaista sve i odigralo, da li bi neslaganje i otvoreno protivljenje carice Marije Fjodorovne i kneginja nemačkog porekla na ruskom dvoru, ohladilo čelo i srce mladog carevića i utrnulo njegove simpatije prema crnogorskoj princezi, da se u to doba u Petrogradu zbog nje nije desio taj mučni incident.
Princeza Jelena Petrović je tada imala tek sedamnaest godina. Na jednom velikom balu u Moskvi, organizovanom 1890, zbog nje su se sukobili Finac Karl Gustav Manerhajm (kasnije će postati predsednik finske vlade) i Arsen Karađorđević, brat kneza Petra Karađorđevića, odnosno dever najstarije Jelenine sestre Zorke.
Posvađali su se oko ruke i plesa sa princezom Jelenom, sevnule su grke reči i uvrede, bačene rukavice i sve je okončano dvobojom u kojem je Finac bio teško ranjen.
Ni krivu ni dužnu, Jelenu su od tada počeli popreko da gledaju. Čak i u ruskoj carskoj kući počelo se govorkati kao da njena lepota nije talična, i ona je uskoro morala da napusti Petrograd i vratiti se na Cetinje da tu čami i u podlovćenskom nedohodu čeka da je pohode njoj ravni prosci sa evropskih dvorova.
Grof u akciji
Potrajalo je to pune četiri godine, sve dok se nije pojavio "krunisani" mladoženja iz Italije. Tada je preko najpoverljivijeg čoveka Jeleninog oca knjaza Nikole, vojvode Gavra Vukovića, u strogoj tajnosti procurila priča da se italijanski diplomatski predstavnik pri crnogorskom dvoru, grof Sanminiateli, diskretno interesovao i raspitivao da li je princeza Jelena možda zaručena i kako bi ona reagovala na eventualnu bračnu ponudu budućeg naslednika italijanske krune Viktora Emanuela Trećeg Savojskog.
Vojvoda Gavro Vuković, prvi i najpoznatiji crnogorski diplomata, nesumnjivo najzaslužniji čovek što je prelepa Cetinjanka stavila italijansku kraljevsku krunu na glavu, što je došlo do "krvnog" prijateljstva cetinjske i italijanske vladarske kuće, kasnije će u svojim "Memoarima" do detalja opisati dvogodišnju dramu okončanu u Rimu u oktobru 1896. svadbenom svečanošću i venčanjem u kraljevskoj palati Kvirinale.
Vuković smatra da udaja princeze Jelene za italijanskog prestolonaslednika, bar što se Italije tiče, nije bila politički obojena, da taj brak nije prvenstveno počivao na političkim interesima, jer, kako veli, "Italija je sila prvoga reda u Jevropi i da je htela ženidbom kraljevog jedinca tražiti ma kakve političke avantaže, (koristi, dobiti, napomena B. S.) ne bi ih tražila od malene države, kao što je Crna Gora, već bi pošla po dvorovima silnih država u kojima ima odiva u velikom broju".
Mala država traži velike zaštitnike
- Crna Gora je mala i slaba državica - kaže Gavro Vuković. - Stoga ne bi mogla opstati kada ne bi imala velikih zaštitnika. Rusija je odvazda njena zaštitnica, ali otkad su ušle u carsku kuću knjaževe dve kćeri, mada nije ni jedna na carskom prestolu, ipak Crna Gora iz tih bračnih veza crpi za sebe velikih političkih avantaža. Sljedstveno, srodstvo između dinastije Savojske i Petrović Njegoša, donijeće Crnoj Gori jednog više političkog zaštitnika, koji će joj neopisivo valjati kada se budu raspravljala životna pitanja malih balkanskih naroda pred sudom velikih sila...
Sveža loza i stara kvrga
"U njima bi Italija i njen nasljednik prestola našli željenih odiva, našli bi divnih princeza, s velikim mirazima, a možda i sa političkim avantažama" - piše Gavro Vuković i dodaje: "Italijanski dvor, da bi osvježio svoju vladarsku lozu... došao je na tu srećnu misao da potraži jednu grančicu, u jednoj gorštačkoj, potpuno svježoj lozi i da je nakalemi na staru savojsku kvrgu. To je bio pravi povod ovog prevažnog događaja u našoj vladarskoj kući, a ne politika. Međutim, kako ovi događaj nema za Italiju nikakve političke važnosti, ipak mora imati za Crnu Goru, osim mnogostrukih avantaža za našu vladarsku kuću, možda i političku važnost..."
