"SPC nije dokazala da je Stepinac zločinac"
Uoči petog i, prema prvim najavama, poslednjeg skupa Mešovite pravoslavno-katoličke komisije o liku i delu kardinala Katoličke crkve u Hrvatskoj Alojzija Stepinca, koji će sutra i u četvrtak biti održan u Podgorici, hrvatski mediji tvrde da uprkos najavama srpska strana nije uspela da dokaže da je on bio zločinac u Drugom svetskom ratu.
Na predstojećem sastanku Mešovite komisije tema će biti "Nadbiskup Stepinac i komunistički progon od 1945. do 1960.", a zagrebački Jutarnji list iz pera Darka Hudeliste prenosi da bi "izlazna strategija" ovog dijaloga, prema najnovijem razvoju događaja, mogla da "frustrira ekstremniji deo svoje nacionalistički raspoložene javnosti".
"Naime, koliko je poznato, ništa se bitno, za srpsku stranu, na prethodna četiri sastanka mešovite komisije (poslednji je bio u Požegi, na 'terenu' biskupa Antuna Škvorčevića) nije dogodilo - iako se mnogo toga najavljivalo", tvrdi Hudelist.
On, međutuim, nijednom rečju ne pominje činjenicu, koju je potvrdio i srpski patrijarh Irinej, da su tokom tog dijaloga vatikanski arhivi bili nedostupni za SPC, odnosno komisiju.
Hudelist navodi da je srpska stranaka, na primer, najavljivala iznošenje na svetlo dana kapitalnih i odlučujućih istorijskih spisa i dokumenata kojima će se, kako kaže, navodno, dokazati da je nadbiskup Stepinac u Drugom svetskom ratu bio zločinac.
"No sada postaje sve jasnije da takve kompromitujuće papire velikodostojanstvenici SPC i srpski istoričari u svojim rukama nemaju", naveo je.
A bez njih, dodaje, ništa neće moći da bude dokazano, odnosno, kako tvrdi, ništa se neće moći revidirati u odnosu na dosad poznate činjenice i saznanja o Stepincu i njegovom delovanju.
Amfilohije - srpski nacionalista
Pozivajući se uglavnom na medijske špekulacije i kuolarske priče, Hudelista piše da je Mešovita komisija o Stepincu bila ponajviše zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića, kojeg predstavlja kao vladiku koji u SPC, kako kaže, ima reputaciju jednog od eksplicitnijih srpskih nacionalista.
Ideja o takvoj zajedničkoj Komisiji na samom početku rada nije bila dobro primljena, tvrdi Hudelist, mada ne precizira od koga.
Ideja, tvrdi, nije dobro primljena jer su, prema njegovim rečima, u rad komisije uključene i osobe van crkve, političari i državni službenici?
"Rad Komisije u javnosti se doživljavao gotovo kao bokserski meč u kojem će jedna strana pre ili kasnije nokautirati drugu", tvrdi Hudelist, iako se to ni po čemu nije moglo zaključiti s obzirom na to da su sastanci komisije zatvoreni za javnost, a članovi obavezani na ćutanje sve do okončanja dijaloga.
Umirujući dokument kao kompromis
Drugačiji od prethodnih bio je, prema njegovim rečima, sastanak održan u Požeti 20. i 21. aprila na kojem je vladala prijateljska, srdačna pa čak i, ponekim izveštajima, "bratska" atmosfera, posebno nakon završetka službenog dela.
Hudelist to tumači kao moguću najavu, kako kaže, svojevrsnog kompromisa između između hrvatske i srpske strane u Komisiji, koji bi možda mogao biti materijalizovan i u obliku nekakvog službenog dokumenta, koji bi mogao delovati umirujuće i na hrvatsku i na srpsku javnost.
Pozivajući se na svoja saznanja, Hudelist kaže da s druge strane neki pesimisti u kuloarima najavljuju kako bi srpski članovi Komisije na predstojećem sastanku u Podgorici mogli donekle da promene retoriku - u smislu kritičnijeg postavljanja prema papi Franji.
A to bi se, kako kaže, moglo dogoditi "ako bi, sumirajući sve što se dosad u radu Komisije dogodilo (ili se nije dogodilo), na kraju došli do zaključka da rezultat relektire istorijskih dokumenata koji su 'u igri' nije u skladu s njihovim optužbama protiv Stepinca".
U iščekivanu podgoričke runde pregovora dve crkve, Hudelist dalje u nastavcima analizira kada je, kako kaže, zapravo, i kako započeo ovaj, za ovog autora, veoma kompleksan spor između Srpske pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve u Hrvatskoj, pa i kada je u pitanju nadbiskup Stepinac (iako, naravno, ne samo on).
