Šta su nemački mediji pisali o govoru mržnje u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj raste govor mržnje. Podstiču ga političari, a onda ga mediji i društvene mreže šire dalje, javlja Dojče vele. Zabrinjavajuća je diskriminacija nacionalnih manjina, situacija sa slobodom medija u Hrvatskoj, dok nacionalizam eskalira u predizborno vreme, zaključuje nemački medijski servis.
Amnesty International upozorava da hrvatski sudovi zatvaraju oči pred nasiljem nad manjinama. Dvogodišnje istraživanje građanskog udruženja GONG javlja da tzv. rubni mediji najviše raspiruju mržnju prema migrantima, homoseksualcima i Srbima.
Tu se ističu portal Dnevno i TV emisija Bujica hrvatskog ultradesničara Velimira Bujaneca. TV voditelj pozdravlja "Hrvatice, Hrvate i poštene Srbe", dok huškački portal objavljuje da su migranti manje inteligentni, dolaze iz drugačijih kultura koje silovanja smatraju poželjnim ponašanjem.
Bujica uličnog nasilja
Srpsko narodno vijeće je u godišnjem biltenu upozorilo na erupciju govora mržnje kroz medije, poruke političara i sveštenika, kao i na sportskim terenima. Buja i stvarno, fizičko nasilje, pa SNV beleži da je u tom smislu diskriminacija za samo godinu dana porasla za čak 57 posto.
Srbi, koji su pred "Olujom" izbegli iz Krajine, leti se vraćaju u rodne domove pa se slikaju sa zapaljenim hrvatskim zastavama i objavljuju slike na Fejsbuku, uz uvrede izrečene na račun hrvatske nacije. Dokoni devetnaestogodišnjak naručuje nalepnice koje prikazuju stablo na kojem se ljuljaju obešeni ljudi s tekstom "Srpsko obiteljsko stablo", pa ih lepi po Vukovaru, gradu u kojem Hrvati i Srbi žive jedni pored drugih, a ne jedni s drugima, piše DV.
Socijalni pedagog Julijana Adamović kaže da ono što u drugim gradovima prolazi ispod radara, u Vukovaru bude posebno naglašeno.
- Takozvana progresivna Hrvatska burno reaguje na svaki govor mržnje prema manjinama, dok je govor mržnje upućen prema većinskom narodu postao gotovo stvar prestiža i smatra se samokritikom. S druge strane, tzv. desna Hrvatska reaguje samo na govor mržnje upućen većinskom narodu. I to, najčešće istim takvim govorom, prema nacionalnoj manjini iz koje, uvereni su, dolazi autor anonimnog grafita ili osoba koja je uništila ili oštetila državne simbole - veli Adamović. Ona smatra i da srpska deca, zahvaljujući "svojim" školama, odrastaju odvojeno od hrvatske, pa nijedni nemaju priliku da upoznaju "one druge".
I sudija i krvnik
Na društvenim mrežama se vodi pravi virtuelni rat, pun uvreda na račun pojedinaca, grupa i celog naroda. Adamović kaže da se često događa da se usmerenost na zločine nad Hrvatima smatra nepotrebnim podizanjem nacionalnih tenzija.
- Dobrim delom i jeste, jer se radi o selektivnom pristupu. Iste takve zločine počinjene prema pripadnicima srpske nacionalne manjine potenciraju do neslućenih razmera, opet ne vodeći računa o sopstvenoj sklonosti selektivnosti - kaže Adamović i dodaje da i levi i desni uzimaju ulogu tužitelja, sudije i krvnika. Kao posebno iritantan, izdvaja govor mržnje prema imigrantima, pa čak i ljudima koji generacijama žive u Hrvatskoj, a poreklom su iz Bosne i Hercegovine.
Smrt novinarima
Naučnike ipak više od stavova građana zabrinjava nedosledna sudska praksa u kojoj neki sudovi oslobađaju, a drugi kažnjavaju one koji promovišu fašističke režime i govor mržnje.
Zaključuju, naizgled paradoksalno, da je bolje nemati zakon koji sankcioniše govor mržnje, nego imati ga i ne primenjivati, jer se time šalje suprotna poruka. Ipak, naučnici su, kažu, zadovoljni što su bar otvorili raspravu. Isto kao što i novinari vole da upru prstom u problem i podtaknuti je. Pa makar oni koji se prepoznavali u njemu i dalje ispisivali grafite - "smrt novinarima", zaključuje Dojče vele.
