Dve decenije od zločina bez kazne
U selima Varivode i Gošić kod Kistanja održana je komemoracija u spomen na srpske civile svirepo ubijene po završetku hrvatske akcije "Oluja".
Istovremeno, u crkvi Svetog Marka u Beogradu Krajišnici su se podsetili na ovaj tužan datum parastosom koji je organizovala Vlada RSK u izgnanstvu.
Za ovaj zločin, ni dvadeset godina kasnije još niko nije procesuiran, a direktor Veritasa Savo Štrbac kaže da je u selu Gošić, 27. avgusta, mesec dana po završetku "Oluje", ubijeno sedmoro Srba koji su prosečno imali - 70 godina, a mesec dana kasnije, 28. septembra 1995, u Varivodama devetoro Srba, prosečno su imali 69 godina.
- Govorim o civilima iz sela u kojima ni za vreme rata, a posebno ne posle njega, nije bilo nikakvih ratnih aktivnosti. Reč je starčadi koja nije želela da napusti svoja ognjišta. Stradali su samo zato što su naivno poverovali pozivima Franje Tuđmana da "osobno" garantuje sigurnost svima koji nisu "okrvavili ruke" - navodi Štrbac.
Skrnave i spomenik
Istraga je utvrdila da je hrvatska policija ubijene sahranila na groblju u Kninu pod oznakom "N.N". Haški istražitelji su 2001. godine ispitali ovu grobnicu i ustanovili da se tu nalazi 301 telo stradalih Srba iz perioda "Oluje", ali i kasnije.
Žrtve su identifikovane godinu dana kasnije, a sahranjene su u rodnim selima, gde su im opština Kistanje i Srpsko narodno vijeće podigli spomenike, koji su već više puta bili skrnavljeni.
Tela ubijenih ekshumirali su u proleće 2001. godine haški istražitelji, mada je Županijsko državno tužilaštvo iz Zadra još 1996. godine podiglo optužnicu protiv šestorice bivših hrvatskih vojnika zbog krivičnog dela ubistva iz koristoljublja.
Sramota Haga
Zločini u Gošiću i Varivodama bili su deo optužnice protiv hrvatskih generala u Haškom tribunala. U presudi, sudije su utvrdile da su "ubistva počinjena", ali nije moglo da se utvrdi ko ih je počinio, pa su "ispali" već u prvoj - osuđujućoj presudi Gotovini i Markaču.
Istovremeno, neke od porodica pobijenih Srba su tužile Hrvatsku za odštetu, a Veritas upozorava da je strategija Hrvatske da te zahteve odbaci "zbog zastarelosti".
Četvorica od šestorice optuženih su u istrazi priznali ova ubistva, ali i pored toga svi su na kraju oslobođeni zato što je sud prihvatio njihovu tvrdnju da su ova priznanja dali "pod pritiskom policije i istražnog sudije".
Vrhovni sud Hrvatske zatim je ukinuo tu presudu i slučaj vratio na ponovno suđenje pred Županijskim sudom u Šibeniku. Međutim, 13. februara 2002. godine zastupnik optužbe je odustao od optužnice protiv svih optuženika jer je "nedvosmisleno utvrđeno da oni nisu mogli da počine te zločine".
- Za ovaj zločin do sada ne samo što niko nije osuđen, već ni ponovo optužen - ističe Štrbac.
