Hrvatska do Apatina?

Granica na Dunavu, ne samo da godinama opterećuje odnose Srbije i Hrvatske, već bi to sporenje moglo da zakoči Srbiju na ulasku u Evropsku uniju.

Vlasti u Zagrebu pojačale apetit: Apatin

 

Na ovaj problem ukazao je poslanik u Skupštini Srbije Janko Veselinović koji je tokom međunarodnog naučnog skupa "Hrvatsko-srpski odnosi: Zaštita identiteta" u Golubiću kod Knina, ocenio je da Vlada Srbije u poslednje dve godine ne radi ništa na rešavanju otvorenih pitanja preostalih iz bivše Jugoslavije posle ratova devedesetih, među kojima je i pitanje državnih granica.

- Pitanje granica je osnovno koje Srbija i Hrvatska treba da urede - kazao je Veselinović, ocenivši da je to posledica sve ređih susreta između predstavnika dve države.

Beograd još od 2002. bezuspešno pokušava da nađe kompromis sa Zagrebom. Da scenario uslovljavanja kakav je Slovenija nametnula Hrvatskoj sporom oko Piranskog zaliva može da doživi reprizu u hrvatsko-srpskom izdanju indirektno je pre izvesnog vremena sugerisao tamošnji premijer Zoran Milanović koji je, komentarišući put Srbije ka EU, rekao da razgraničenje na Dunavu mora da se završi.

- Nema ucena ni mentorstva, ali neke stvari se moraju dogovoriti. Krajnje je vreme, i to će biti jedan od naših uslova, a druga strana nema nijedan razlog za odugovlačenje - rekao je Milanović proteklog proleća.

Tomislav Nikolić i Ivo Josipović

Čelnik Udruženja Srba iz Hrvatske Milojko Budimir, podsećajući da je Hrvatska uslovljavala i vraćanjem kulturnog blaga, navodi da ga ne bi iznenadilo da i pored priča o dobrosusedskim odnosima, Zagreb i granicu na Dunavu ispostavi Srbiji kao problem, jer je Hrvatskoj "sve problem".

- Zagreb bi morao da pokaže dobru volju, naročito što je prilikom uspostavljanja granica AVNOJ-a, koje nisu bile državne već republičke, Srbija bila tolerantna i deo Baranje se našao u Hrvatskoj - kaže Budimir za "Vesti". On ističe da nije ni prirodno da Hrvatska prelazi Dunav i zalazi na srpsku teritoriju.

Sa početkom pregovora dogovoreno je da bivša međurepublička granica bude osnov utvrđivanja državne granice, ali su parametri dve strane različiti. Hrvatskoj ne odgovara avnojevska granica, već traži katastarsku i poziva se na zemljišne knjige iz vremena Austrugarske, prema kojima bi međudržavna međa išla linijom rubnih katastarskih opština.

Poznato je da je sporno oko 11.000 hektara zemljišta, 10.000 na levoj obali u Srbiji i 1.000 na desnoj hrvatskoj strani, pa prema tumačenju Zagreba, Hrvatskoj treba da pripadnu veliki delovi srpske opštine Apatin, skoro do samog ulaska u grad.

Nadu da Zagreb neće praviti problem Beogradu oko međudržavnog razgraničenja, izrazio je dugogodišnji jugoslovenski ambasador u penziji Stanislav Stojanović. On smatra da se sporenje o liniji na Dunavu s vremena na vreme pojavljuje u tamošnjoj javnosti kao ispolitizovano zbog negativnog raspoloženja prema Srbima u Hrvatskoj iskazanog protestima zbog ćiriličnih tabli pa sve do pitanja povratka proteranih.

- Mislim da su granice periferno pitanje u odnosu na ove goruće probleme s kojima je Hrvatska suočena. Sa druge strane na Srbiju se svakodnevno vrše pritisci i uslovljava koliko je veća njena želja za ulazak za EU, a mislim da je najveći presing zbog naših odnosa sa Rusijom - kaže on za "Vesti".

Pitanje granica nema toliko veliki značaj koliki se pridaje, ni prema mišljenju političkog analitičara Branka Raduna, mada kako on kaže, cilj Hrvatske jeste da pređe Dunav, što pokazuju i njihove kompanije koje bi da kupuju zemljište u Vojvodini.

- Smatram da Zagreb više poteže to pitanje kako bi imao čime da trguje sa Beogradom zbog srpskih zahteva za povratak izbeglih i poštovanje njihovih ljudskih prava. Zato se ovaj spor lukavo predstavlja kao bitan da bi se dobili ustupci prilikom bilateralnih pregovora o drugim problemima - tumači Radun za "Vesti".