Iz Vukovog Rječnika
Portal "Vesti-online" vam u okviru rubrike "Riznica" prenosi narodne običaje i verovanja, kao i tumačenja reči, koje je zabeležio velikan čuvanja srpske tradicije Vuk Stefanović Karadžić.
Poveriti nešto na čuvanje
Amanet - od turskog "emanet", preporuka, okrilje ili poveriti nešto na čuvanje, a Vuk navodi na šta se sve misli: "Amanet ti Božji moja đeca", "Ostavio kod njega novce na amanet", čak "Amanet ti moja carevina i amanet moj nejak Urošu", kao u narodnoj pesmi "Smrt cara Dušana".
Zaštita od zla
Zapis - amajlija, čuvar od "različnijeh bolesti, a i od drugijeh zala", obično ga zapisuju turske hodže, i on se najviše nosi uza se. "Nekoji se i jedu, n. p. od bijesna pseteta zapiše se zapis na gornjoj kori kupovnoga hljeba (somun), pa se ona kora osiječe, i da bolesniku, te jede, a hljeb ostaje onom ko je zapisivao." U pravoslavnoj Šumadiji, zapis je u drvetu izrezan krst, oko kojeg se ritualno obilazi triput, zaliva voskom sa sveće, a pod zapisom pop čita molitve. "Na kom je drvetu ovaki krst, s onog rod ne smije se mlatiti, niti na nj peti, jer vele da je grehota", navodi Vuk.
