Vrdnička vila
Milica Stojadinović Srpkinja mladost je provela u selu Vrdniku "sred blagih noći i veselih dana" fruškogorskih. Bila je ljupka, draga i plemenita devojka, zbog čega su je nazvali Vrdničkom vilom. Privlačila je najpre svojim očima.
Njih je jedan nemački slikar nazvao nadzemaljskim, jedan srpski pesnik "čudnim", a neki su ih poredili sa carigradskim fildžanima i očima kakve su imali samo arapski atovi.
Levi obraz joj je krasio mladež, što je njenom licu davalo privlačnost kojoj bi i danas malo koji muškarac odoleo.
Drugi Nemac, pesnik Johan Gabrijel Sajdl posvetio joj je pesmu, a Ludvig August Frankl, sa kojim se dopisivala, primetio je i prekrasan Miličin stas, govoreći da je duboki pogled njenih očiju "ublažavao osmejak sa skladnih njenih usana".
Pesnikinja Milica, prozvana Srpkinja, bila je žena rođena za pravu ljubav i sreću.
Za njom su ludovali mnogi.
Kada ju je prvi put video u Beču, Njegoš joj je rekao: "Da nisam kaluđer, eto Crnoj Gori kneginje".
Hrvatski pisac i ban Ivan Mažuranić dolazio je na Frušku goru samo da bi nju posetio, a posle joj poslao svoj čuveni ep "Smrt Smail age Čengića".
Nije bila tajna ni šta je za nju sve činio i tada popularni srpski književnik i putopisac Ljubomir Nenadović.
Na prvi sastanak on je Milici umesto cveća poneo jedan kesten, taman kao njene oči, i list sa drveta sa Vergilijevog groba, koji je sam otkinuo kada je putovao po Italiji.
