Dragan Bjelogrlić rođen je 10. oktobra 1963. godine u Opovu. Njegovi roditelji su iz Hercegovine, iz sela Lipnik, u okolini Gacka. U vojvođanskom selu Baranda rođena je Draganova majka, a on je tamo proveo veliki deo detinjstva. Više je, kaže, voleo da ide u Barandu kod bake i dede, nego na more. Doselio se 1965. sa porodicom u Beograd, gde je završio osnovnu i srednju školu. Prvi put pred kamerama je glumio sa 15 godina u filmu Branka Bauera "Boško Buha", tumačeći lik Save Jovanovića Sirogojna. Ulogu je dobio slučajno, kao učenik Osnovne škole "Milica Pavlović", kada je u pozorištu Dadov bila audicija za film.

- Drug mog starijeg brata došao je u školu jednog dana i rekao: "Ajde, ima audicija za film 'Boško Buha.' Zanimljivo je da sam rođen 1963. godine, a film izašao 1978. godine i mene su tada uglavnom zvali: "Evo ga mali partizan."
Inače, nikakvo interesovanje za glumu do tog trenutka nije imao.

Sa drugarima je u školskom dvorištu igrao fudbal, a čovek koji je birao male glumce bio je Branko Lustig, danas čuveni holivudski producent. Prišao mu je i pitao da li bi želeo da bude glumac, a Bjela mu je odgovorio da bi. Kao dečak je glumio i u filmu "Veliki transport" kod Veljka Bulajića, u "Halo taksi", kao i u dosta televizijskih serija i drama.

Sve to je tada, kako kaže, shvatao kao razonodu i dodatni izvor prihoda. Radio je i nekoliko koprodukcija sa Amerkikancima. Ipak, sve vreme se spremao za školovanje. Upisao je Građevinski fakultet. Međutim, posle očeve smrti shvatio je da građevina nije za njega, iako mu je dobro išlo, pa se u potpunosti posvetio glumi. Tada su, kako kaže, film i gluma bili već duboko u krvnim zrncima. Potom je 1983. godine probao da upiše Akademiju, ušao u uži izbor, ali nije prošao. Sledeće godine je ipak uspeo da upiše, a već 1986. je snimio "Bal na vodi".

- Kada je izašao taj film, Žika Todorović i ja smo sreli Acu Đorđevića u liftu niškog hotela Ambasador. On je bio u žiriju festivala i rekao nam je: "Momci, imam lepe vesti. Ti (Žika) ćeš da dobiješ nagradu, a ti ćeš da dobiješ ulogu u jednoj super seriji." Ta super serija je bio "Bolji život".

U Draganu Bjelogrliću još je lako prepoznati Bobu, najmlađeg člana porodice Popadić iz popularnog serijala u kojeg su krajem 80-ih godina bile zaljubljene sve tinejdžerke u bivšoj Jugoslaviji. Plava kovrdžava kosa, prodoran pogled i šarmantan osmeh nisu se nimalo promenili do danas.

Zvezda je kultnih filmova "Lepa sela lepo gore", "Rane" i "Crni bombarder" te serijala "Vratiće se rode". Režirao je igrani film i televizijsku seriju "Montevideo, Bog te video!", a istoimeni film je 2011. godine bio izabran kao srpski kandidat za Oskara u kategoriji najboljeg stranog filma. Bjelogrlić je režirao i nastavak tog filma, "Montevideo, vidimo se". U režiranju ova dva filma mu je pomoglo što je i sam ljubitelj fudbala.

Oženjen je bivšom manekenkom Majom, koja je po struci profesorka engleskog jezika i s kojom ima sina Alekseja i ćerku Miju. Mnogi mu pripisuju titulu srpskog Roberta Redforda. Sa bratom Goranom 1994. osnovao je producentsku kuću "Kobra". U javnosti je poznat kao osoba bez dlake na jeziku.

S. Đurić

Foto: N. Đurović