"U Beogradu je začeto zlo koje je pogodilo BiH"

Bošnjaci, rekao je, nisu narod koji mrzi, ali jesu narod koji pamti i koji neće odustati od svog pamćenja. ..............Interesantno. Od kada traje "istoriski" pamcenje "bosnjaka"??? Od Bana Mateja Ninoslava , Kralja Tvrtka???. Od vremena kada im je austrija tepala i zvala ih "bosnjanima" ili od broza kad ih 1963 e proglasi prvi put u istoriji " muslimanskim narodom"??? Bilo kako bilo oni su u svoim lazima uporni. Laz je karakteristika svi etnicki grupa sa prostora bivse jugoslavije. Razumljivo je donekle jer oni koi su bez istorije , jezika i kulture nemaju drugu opciju doli lazima opravdavati svoju posebnost.

islam je zlo koje je pogodilo svijet. marš iz evrope.

Bivši zamenik komandanta Specijalne jedinice MUP-a tzv. Republike BiH Zoran Čegar tvrdi da je predratni sarajevski kriminalac Juka Prazina u proleće 1992. godine pucao na mitingaše pred Skupštinom BiH, za šta su kasnije optuženi Srbi!

Kako je 1992. Alija odbio deblokadu Sarajeva..... "U istom mjesecu zapovjedništvo HVO-a po zapovijedi Gojka Šuška sklapa dogovor s pojedinim zapovjednicima Patriotske lige o deblokadi Sarajeva. Dogovor je razrađen između Nijaza Batlaka, poznatijeg pod ratnim imenom Mate Šarlija Daidža, i Jusufa Juke Prazine. Mate Šarlija Daidža je bio povratnik iz inozemstva, profesionalni vojnik koji je se deklarirao kao Hrvat muslimanske vjere. Nastojao je stvarati mješovite katoličko muslimanske jedinice u BiH te je dosta oružja podijelio muslimanima. Daiđa i Prazina su organizirali koordiniranu akciju za deblokadu Sarajeva. Akciju je iznutra trebala povesti Patriotska liga, a izvana sve slobodne jedinice HVO-a i Patriotske lige na potezu od Mostara do Sarajeva. Jedinice izvana trebao je predvoditi Daidža. Međutim, jedinice muslimanske Armije BiH lojalne Aliji Izedbegoviću zabranile su HVO-u prolaz kroz Konjic, te spriječile postrojbe HVO-a pod zapovjedništvom Nijaza Batlaka u deblokadi Sarajeva preko Igmana pod izlikom “kako ih us,taše neće oslobađati”. Daidža je jamčio kako je tada za 48 sati mogao razbiti obruč oko grada. Ovom prodoru suprotstavio se i Konjički HVO koji je već tada bio vrlo nepovjerljiv prema Muslimanima zbog loše lokalne suradnje, pa čak i manjih sukoba. U to vrijeme i muslimanske postrojbe su pokušale deblokirati Sarajevo iznutra, na pravcu Ilidže, 8. 6. 1992. godine. Vikićevi policajci su izbili na vrh Milinkladske, a Dino Magoda je dospio duboko do trebevićkih padina. Dijelovi buduće Desete brdske i jedna jedinica Vojne policije naredbom iz Izetbegovićeva kabineta vraćeni su s Vraca. Tada su če,tnici već bili svladani i pružali su otpor još samo iz jedne zgrade, ali je stiglo naređenje o obustavljanju akcije. Aliji je odgovarao imidž Sarajeva u zapadnim medijima kao najvećeg mučeničkog grada, a odgovaralo mu je i blokirano Sarajevo iz političkih razloga. Njegov mandat predsjednika Predsjedništva trajao je godinu dana i nakon toga Skupština BiH je trebala izabrati drugog. Kako se Skupština ne bi mogla sastati bilo je dobro držati Sarajevo u izolaciji. Bojao se i dezertiranja iz vlastite vojske, ako bi se otvorila mogućnost za bijeg iz Sarajeva. Kako bi mogao manipulirati Sarajlijama, Alija je odbio i brojne ponude europskih i arapskih vlada za satelitsku i TV deblokadu Sarajeva. Za vrijeme Alijinih Ženevskih pregovora dolazilo je do prekida svih telefonskih veza Sarajeva s okolinom. Odmah nakon sprječavanja Daidžinog prodora prema Sarajevu naglo je poraslo nepovjerenje Hrvata prema Muslimanima, a i prema HOS-u u kojemu je bilo puno Muslimana (u mnogim jedinicama su bili i većina). U Sarajevu je nakon Alijine sabotaže deblokade došlo do oružane pobune Jusufa Juke Prazine koji je nakon vojnog poraza svojih snaga morao pobjeći u Mostar, a odatle u Belgiju.

Alija Izedbegović je stopiranjem deblokade Sarajeva razotkrio svoje strateške ciljeve i planove, o čemu je Šušak informacije imao već prije sklapanja sporazuma iz Graca koji je potpisan ni mjesec dana ranije, ali je na području Posavine odmah i prekršen. Nakon blokade prodora prema Sarajevu Šušak je uvidio realnost informacija o planovima britanskih službi za vođenje specijalnih oblika rata koje je uspio, preko svojih veza s američkim obavještajnim službama doznati, a po kojima su Muslimani uz pomoć Islamskih zemalja nagovoreni na prodor prema Jadranu, tj. na sukob s Hrvatima. Aliji Izedbegoviću bi najviše odgovaralo kad bi Hrvati istovremeno ratovali sa Srbima, a i s ABIH, kako bi lakše osvojio hrvatske prostore srednje Bosne i Hercegovine. Primirje sa Srbima pokušavao je dogovoriti neformalno, kao tajni dogovor, ali su ga Britanci natjerali na sklapanje javnog dogovora, pošto njima nije bio cilj braniti interese Muslimana i stvarno im osigurati izlaz na Jadran, već su im interesi Srba bili važniji. Interese Muslimana su branili samo taktički, zbog stjecanja povjerenja u Muslimanskom vodstvu i islamskim zemljama bogatih naftom. "

1993 kad su specijalne snage Armije Bih izašle iz Sarajeva kroz famozni tunel,nisu krenile u deblokadu muslimanskih enklava ili deblokadu Sarajeva,nego u napad na Hrvate dolinom Neretve.

Opsada je legitimna vojna akcija, zlocini nisu!!!! Opsada Sarajeva nije postojala do kraja Jula 1992.Mogao je iz grada izaci ko god je htio sve dok Juka nije izveo napad na Stup i blokirao grad. Znaci opsada od strane ARBIH.Ljudi su htjeli izlaziti iz grada, VRS je garantovala slobodan prolaz, ARBIH nije dozvoljavala. Sarajevo je bilo ogromna kasarna sa preko 30 000 neprijateljskih vojnika.Legitiman cilj.Sakrili se iza zena i djece.

Mogli su: 1) Da isele vojsku i druge terorističke formacije iz Sarajeva - ne bi bilo blokade 2) Da evakuišu stanovništvo iz zone borbenih dejstava, a ostave naoružane ljude - civili ne bi bili u opasnosti 3) Da potpuno napuste grad - ne bi bilo blokade 4) Da u punoj meri iskoriste mogućnosti koje je davalo međunarodno prisustvo i pomoć - blokada bi bila blaža 5) Da ostanu u gradu, pored spoljne naprave i unutrašnju blokadu, izmešaju vojne strukture sa civilima i ratuju sa okolinom - što su i uradili

I onda Bošnjaci krive nekog drugog za prekomerna razaranja i stradanje civila, čak i u neretkim situacijama kada je to direktna posledica delovanja muslimanskog rukovodstva.

Ali mi Srbi ne zelimo sa lojavim Talibanima da zivimo!Dosta puta ste pokazali kroz najvece i nagore zlocine,kad ste kl-ali sve sto je srpsko i sad trazite vi nesto!!Ma gubite se sa vama nikad imate srece da ona budala(Musliju) vam cuva ledja.Treba vam hebati ma-ter kao i svakom srpskom neprijatelju!Svaka cast izuzecima ali ih nema ni 2%!!