Smrt Haškog tribunala
Član Žalbenog veća Haškog tribunala Fausto Pokar ocenio je da je oslobađajuća presuda, koju to veće, uz njegovo protivljenje izreklo hrvatskom generalu Antu Gotovini, "protivna bilo kakvom osećaju za pravdu".
"Ne verujem da je pravda zadovoljena kad se krivica utvrđena presudom - koju prvostepeno veće nije olako donelo o čemu svedoči više od 1.300 stranica analize - jednim potezom preinačuje u samo nekoliko pasusa, bez pažljivog razmatranja spisa i primerenog objašnjenja", podvukao je italijanski sudija Pokar u protivnom mišljenju koje je deo konačne presude.
"Fundamentalno se protivim celoj žalbenoj presudi, koja je protivna bilo kakvom osećaju za pravdu", napisao je sudija Pokar.
Oštro protivljenje presudi izrazio je još jedan član Žalbenog veća, sudija Karmel Ađijus s Malte. Odluku da ponište prvostepenu osuđujuću presudu i oslobode generale Gotovinu i Markača donele su sudije Teodor Meron iz SAD, Patrik Robinson s Jamajke i Mehmet Ginej iz Turske.
U protivnom mišljenju, sudija Pokar ukazao je na "veliki broj grešaka i pogrešnih konstrukcija u rezonovanju većine sudija", ocenjujući da je pravosnažna presuda zasnovana na pogrešnoj interpretaciji zaključaka prvostepenog veća i kršenju sudske prakse i standarda u žalbenom postupku.
Otvoreno pitanje"Ako je većina želela da oslobodi Gotovinu i Markača, neko bi se mogao zapitati šta je želela da postigne poništavanjem nalaza da je postojao udruženi zločinački poduhvat, umesto da se koncentriše na njihov doprinos tom poduhvatu. Ostavljam to pitanje otvorenim", zaključio je sudija Pokar u svom protivnom mišljenju. |
U podrobnoj analizi današnje presude, italijanski sudija Pokar naglašava i da se većina sudija "pretvarala" da je razmatrala sav dokazni materijal, te da je sama primenjivala pogrešne aršine u razmatranju prvostepene presude i žalbe odbrane. Pogrešnom interpretacijom većine, Pokar naziva ključni zaključak da je "kamen temeljac" prvostepene osuđujuće presude bio nalaz da je granatiranje četiri grada u Krajini bilo nezakonito isključivo zato što su granate padale van kruga od 200 metara od pretpostavljenih legitimnih vojnih ciljeva.
Proglašavajući jednoglasno "pravilo 200 metara" neutemeljenim u dokazima, Žalbeno veće je većinom glasova u presudi utvrdilo da nema drugih dokaza da su artiljerijski napadi na gradove u Krajini bili protivpravni. Većina sudija je, uz protivljenje Pokara i Ađijusa, utvrdila da pošto napadi nisu bili protivpravni, nije moglo biti ni udruženog zločinačkog poduhvata koji je na njima utemeljen.
Veštačka presudaMalteški sudija Ađijus je u sličnom protivnom mišljenju pristup na kojem je većina utemeljila presudu nazvao "uskim", "veštačkim", "manjkavim", "zbunjujućim i zbunjenim", i "problematičnim", zaključujući da je takav metod doveo do "netačnih rezultata". |
Pokar je precizirao da većina sudija, pri tom, nije u obzir uzela dokaze poput transkripata sa sastanka vojno-političkog vođstva Hrvatske na Brionima, 31. jula 1995, na kojem su predsednik Tuđman i general Gotovina, planirajući operaciju "Oluja", "dogovorili o zajedničkom planu da uklone srpske civile iz Krajine".
U oštrom suprotnom mišljenju, Pokar naglašava da većina nije uzela u obzir ni Gotovinino naređenje od 2. avgusta 1995. da se "gradovi stave pod artiljerijsku vatru", kao ni brojna svedočenja očevidaca, vojnika Unprofora i eksperata. Sudija Ađijus, koji se takođe suprotstavio oslobađajućoj presudi, naglasio je da ne može biti ignorisana činjenice da je na Knin palo 900 projektila za dan i da istovremeno o bilo kakvom otporu iz grada ne postoje dokazi. Efekat odluke većine, po sudiji Ađijusu, jeste da sve artiljerijske pogotke proglašava potencijalno zakonitim, uprkos jasnim naznakama da to nisu.
Stojanović: Hrvatska je stala iza svojih generala
Član pravnog tima generala Ratka Mladića advokat Miodrag Stojanović smatra da je oslobađajuća haška presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču neshvatljiva, ali da je ovo primer kako država stoji iza svojih generala.
"Neću se baviti pitanjem da li je tu bilo udruženog zločinačkog poduhvata ili ne, ali činjenica je da je iz Hrvatske proterano više od 200.000 ljudi, da je onaj ko je ostao stradao i reći da nema krivice - to je neshvatljivo", rekao je Stojanović.
On smatra da je ta odluka rezultat toga što se Hrvatska bavila odbranom svojih generala s državnog nivoa.
"Ovo je samo jedan od primera kako država stoji iza svojih generala i kako zaštiti svoje interese kroz pojedinačni interes. Neverovatna je bila upornost hrvatske vlade da se angažuju i finansiraju najbolji branioci, doveli su u goste eminentne sudije, bavili se svojim generalima sa nivoa državnog pitanja jer se to smatralo državnim projektom i zato je to rezultiralo takvom presudom", rekao je Stojanović.
On je istakao da se nije prvi put dogodilo da Žalbena veća Haškog tribunala donose odluku sa tri glasa prema dva, što "pokazuje koliko je bila na granici da li da bude osuđujuća ili ne".
