"Milovan Đilas je bio prorok"

Istup Nikole Ivanovića, poznatog novinara i publiciste, na nedavno održanom na naučnom skupu u Nikšiću, posvećenom stogodišnjici rođenja Milovana Đilasa, pobudio je veliku pažnju. Ivanović je sa najpoznatijim komunističkim disidentom u drugoj polovini dvadesetog veka imao pet intervjua.

Iz današnje perspektive Đilasova razmišljanja i odgovori na Ivanovićeva pitanja deluju gotovo proročanski.

Među 110 pitanja na koja je Đilas odgovorio tokom pet vaših razgovora od pre dvadeset godina, bilo je i ono zašto je napustio marksistički projekat?

- Marksizam je istorijska filozofija izrasla iz bolne industrijske revolucije u zapadnoj i centralnoj Evropi 19. vijeka i bolne transformacije ruralnog ka urbanom društvu. Ispostavilo se da je Milovan Đilas, doživljavajući primjenu marksističkog projekta u praksi, spoznao da je marksistička teorija o savršenom društvu - utopija. Ta spoznaja ga pokazuje kao mislioca ispred svog vremena i objašnjava njegovo svjesno, dobrovoljno povlačenje.

Svoje povlačenje Đilas je, kako kaže, doživeo kao oslobođenje od stega diktature nad ljudskim umom, intelektualnom slobodom i slobodom mišljenja uopšte?

- Njemu je do toga bilo najviše stalo i on to izričito navodi upoređujući buržoasku diktaturu Kraljevine Jugoslavije i komunističke Jugoslavije. Razlika je, veli on, samo u tome što su prvi brutalniji prema tijelu, a drugi prema duhu i dodaje da bi se on ipak radije odlučio za kraljevske tamnice "u kojima zatvorenik um i ideju nije osjećao ugroženim i utamničenim".
 

Đilas je jedan od retkih koji su uvideli da je projekat Jugoslavija neodrživ u diktaturi?

- Đilas mi je tim povodom u jednom razgovoru doslovce kazao: "Jugoslovenska ideja je poodavno mrtva. Ona je počela da se gasi takoreći nastankom jugoslovenske države 1918. godine, ali nijesu mrtvi Jugosloveni. Rodiće se nove ideje, ako ni zbog čega, a ono zbog ekonomskih i drugih životnih nuždi."

Da li je pri tom mislio i na neke nove 'jugoslovenske" integracije, čiji smo svedoci?

- Upravo tako! Ko bi, sem Đilasa, pre dvadesetak godina mogao predvidjeti da će, recimo, predsjednik i premijer Hrvatske, Ivo Josipović i Zoran Milanović, prisustvovati 6. januara 2012. godine, na Badnje veče, pravoslavnoj liturgiji u hramu Preobraženja Gospodnjeg u centru Zagreba. Da će ove godine katolički uglednik, dubrovački biskup Mate Uzinić izjaviti da "od pravoslavnih vjernika tražimo samo da nam oproste sve loše što smo im učinili..." Ili, ko je, mogao predvidjeti da će koalicija u Sloveniji, koju predvodi Srbin, gradonačelnik Ljubljane, rodnog mjesta slogana "Srbe na vrbe", imati najveću podršku slovenačke javnosti. Očigledno je da, kako je to predvidio Đilas, prolazi vrijeme predrasuda kojima se, po riječima jednog filozofa, gomila drži zajedno, a kad se sudare glave pune predrasuda, ječi praznina!

Nikola Ivanović i Milovan Đilas

 

Đilas je na vaše pitanje o Međunarodnom sudu za ratne zločine u Hagu, odgovorio: "Lakrdija!"

- Ako bi se Đilasu možda i moglo prigovoriti za prejaku riječ "lakrdija", brane ga neke činjenice. U Nirnbergu sve presude za ratne zločine izrečene su za godinu dana. Hirohito, japanski car, optužen za ratne zločine, oslobođen je optužbe 24. februara 1948. godine, nakon dvije godine i neki mjesec više suđenja. Šešelju se, međutim, u Hagu sudi četvorostruko duže nego japanskom imperatoru. Da ne govorimo o suđenju Miloševiću i drugima.

Danas se mnogo govori i o četničkom vođi Draži Mihailoviću. I to je bilo jedno od pitanja u Vašim razgovorima sa Đilasom?

- Draža je - doslovce mi je tada kazao Đilas - po analizama naših političkih službi, koje su za one prilike i uslove bile na nivou, važio za jednog od boljih četnika, u smislu da je bio blaži po gledanju i postupanju od većine njegovih komandanata. Za njega se ne može reći da je fašista. Daleko od toga. Nikakvi relevantni podaci o njemu ne govore kao o nekom krvoloku ili kao o nekom svirepom čovjeku koji je bio sadista, koji je uživao u krvi. Ja vam govorim to što su nam govorili prikupljeni podaci o njemu. A što se tiče pogubljenja Draže Mihailovića, mi smo imali u partiji veliki otpor - ako ga ne bismo strijeljali. Ako gledamo unazad, bilo bi pametnije da ga nijesmo strijeljali. A njegovo vezivanje na suđenju sa Dragim Jovanovićem, pronjemačkim šefom policije u Beogradu, bila je konstrukcija da ga što više kompromitujemo... Znam i neke ljude koje je Draža spasavao, a bili su partizani, Marka Vujačića ili Jevta Pavića, recimo. Uz to, on je u svom štabu imao i muslimanskih uglednika poput Mustafe Mulalića...