Poruka iz Zagreba: A šta je Hrvatska trebalo da uradi?

Ali ima i treći „dokaz“ spominjanja Hrvata. To je oltarna ograda iz Šopota kod Benkovca gdje piše „Branimir Croatorum“, međutim zadnje analize su ustvrdile da ograda ne pripada toj crkvi i da se slova razlikuju od ostalih slova na druga tri pronađena natpisa o Branimiru. Osim na toj spornoj pregradi svugdje drugdje se Branimir nazova „Dux Slavorum“, a samo ovdje „Croatorum“. Sporna ograda je „nađena“ 1928. u vrijeme proslave „Tomislavove godine“, klerof,ašističke manifestacije koju je organizirala Katolička crkva i koja je služila stvaranju katoličko-hrvatskog nacionalnog identiteta. Nakon toga iz 1928. bila su još tri iskapanja na toj lokaciji (zadnje u osamdesetim kad je opet povampirio hrvatski klero-faš,izam), ali ništa nije nađeno. Samo je otkriveno da ta ograda nikako ne pripada toj crkvi, nego je odnekud donesena, što je ohladilo hrvatske arheologe u želji da dalje kopaju. Mislili su da će naći još spominjanja Hrvata, a našli da i ta ograda nema veze sa tom crkvom, pa su im implikacije pronalaska bile jasne – brižna ruka vatikanskog krivotvoritelja sa puno pažnje i ljubavi uklesala je riječ „Croatorum“ na ornament, pregradu donesenu sa neke druge lokacije. Bez pravog nacionalnog identiteta, bez ikakve stvarne povijesti, katolički popovi i ideolozi hrvatstva uvijek su bili prisiljeni gusariti po srpskoj povijesnoj i kulturnoj baštini, kao i izmišljati povijest.To nas dovodi do četvrtog falsifikata, spominjanja Hrvata u djelu Konstantina Porfirogeneta „O upravljanu carstvom“. Ali sa tim spisom postoji mnogo problema. Prije svega nema šanse da bi neki Bizantski car pisao slavenske legende o nekakvoj braći i sestrama. Konstantin navodno piše da ime Hrvat na njihovom jeziku znači „onaj koji posjeduje mnogo zemlje“, ali riječ „Hrvat“ to ne znači ni na jednom slavenskom jeziku. Te legende o Hrvatima su katolički svećenici kasnije prikeljili u djelo Konstantina Porfirogeneta jer naravno originalno djelo ne postoji, samo njihovi izmjenjeni prijepisi nastali stotinama godina kasnije od originala.

Prema falsificiranom djelu Konstantina Porfirogeneta nepostojeći kralj Tomislav imao je 60.000 konjanika, 100.000 pješaka i nekoliko hiljada mornara. Kolika je to laž ilustrirat ćemo usporedbom, to je kao da neko danas napiše da Hrvatska ima 40.000 aviona 5. generacije F-22 (Hrvatska ima par migova 21 koje su im podvalili Ukrajinci i koji ne mogu letiti jer se stalno ruše). Karlo Veliki je imao najveću i najjaču europsku državu srednjeg vijeka, a nije mogao skupiti ni 8.000 konjanika. Iza Karlove države ostala je i riječ kralj u slavenskim jezicima i dokumenti i crkve i samostani i gradovi…. iza Tomislava i njegovih 60.000 konjanika nije ostalo ništa. Koliko danas ljudi živi na području Dalmatinske zagore i livanjsko-duvanjskog kraja gdje je bila navodna Tomislavova država? Možda 100.000. Tada nije živjelo ni 15.000 ljudi, koji su živjeli po zadrugama, 25 ljudi u jednoj. Zadruga je imala po nekoliko konja. Sve skupa, na tom prostoru nije bilo ni 1500 konja. To su bosanski brdski konjići, teretni, a ne ratni, za rat su beskorisni. Od njih se ratna konjica nije mogla napraviti. Čitav taj kraj je oduvijek siromašan i poljoprivredno nikakav, a kako je bilo tada kad nisu imali ni kormpir ni kukuruz?! Pšenica tu ni danas ne rađa. Čime se potkivali 60.000 konja? A oklopi, kacige, mačevi, štitovi za 60.000 ljudi? Za svakog konjanika trebalo je prodati preko 50 krava. Od kuda im hrana za 160.000 ljudi? Jedan vojnik može nositi hrane za 7 dana, a tada su vojni pohodi trajali mjesecima. Kako se po Hercegovini i Bosni hranila tolika vojska? Ili Slavoniji koja je tada bila močvarna, puna prašume i slabo naseljena? Očigledno je da Konstantin Porfirogenet nikad ne bi pisao takve gluposti i da su po njegovom djelu puno kasnije mesarili katolički svećenici.

Sa Hrvatskom, hrvatstvom i „tisućljetnom“ hrvatskom kulturom i poviješću najbolje je obrisati zadnjicu. Čitava Hrvatska povijest je šovinistička farsa. Krivotvorina do falsifikata. Gdje se uopće spominju ti Hrvati u 8., 9., 10., 11. vijeku ? Jednom riječju nigdje. Ideolozi hrvatstva navode četiri spominjanja Hrvata iz tog vremena. Sva četiri su kasnija podvala. Prva i najpoznatija hrvatska krivotovorina je Trpimirova darovnica iz 840. Problem je samo što je jedini prijepis te darovnice mlađi 800 godina od navodnog nastanka, a u tih 800 godina rečenu darovnicu ne spominje niko. Zašto? Možda zato što još nije bila napisana? Nada Klaić je bila nacionalistička povjesničarka i jedno od najvećih imena hrvatske povjesne znanosti, a odbacivala je Trpimirovu darovnicu kao falsifikat. Drugi navodni spomen Hrvata je pismo Pape Ivana X nepostojećem kralju Tomislavu. Ali već pogađate, ni to pismo ne postoji u originalu, već samo prijepis tog pisma 600 godina kasnije. Pisma koje niko u tih 600 godina ne spominje, zašto? Možda zato što pismo nije ni postojalo. U prvoj polovini 10. stoljeća Dalmacijom je vladala kraljica Domaslava, a ne Tomislav. Postojao je do duše srpski vladar Tomislav I Vladislavljev (ili Svetolikov sin) Drvanović ili Drvenarović, ali živio je ravno 200 godina ranije. Očito je vatikanski pop ženomrzac kada je krivotovrio povijest 6. stoljeća kasnije Domaslavu pretvorio u Tomislava, jer je prikladnije i doličnije da izmišljenim Hrvatima vlada izmišljeni kralj Tomislav, a ne neka žena. Tomislav mu je fonetski bio sličan Domaslavi, pa ga je zato izabrao. I sami hrvatski povjesničari su dokazali da je kralj Tomislav izmišljotina. Čak i to pismo 600 godina mlađe od originala koji nije postojao se ne nalazi u Vatikanu, nego u sto puta prepravljanom djelu „Historia Salonitana“ koje je valjda nastalo u 13. stoljeću, ali orginal gle čuda ne postoji, nego samo nekoliko različitih verzija iz 17. stoljeća. Dakle, opet nemamo ništa.