Izetbegović: Vlast Republike Srpske nije u stanju da obuzda "svoje nasilnike"

U us,taško-muslimanskoj ofanzivi, 19. decembra 1992. na selu u rejonu Gornje Jošanice kraj Srbinja (nekadašnje Foče) za nepuna tri sata, od sedam sati ujutro do deset, život je izgubilo 56 srpskih civila, žena, djece, staraca i vojnika. Prema prikupljenim podacima i izjavama svjedoka ovaj zločin su počinile muslimanske formacije iz Jošanice, Foče, Goražda, Višegrada, Rudog, i ust,aške formacije Franje Tuđmana iz bivše BiH i Hrvatske. U ranim jutarnjim satima na dan Svetog Nikole, na krsnu slavu većine porodica u selima Jošanice, napale su us,taše sa oko 600 dobro obučenih zločinaca, naoružanih najsavremenijim oružjem dobijenim iz islamskih zemalja i Amerike. Svako srpsko selo je opkolila grupa od 60 do 70 us,taša. Tog jutra su napadnuta sela Ostrmci, Konjevići, Hodžići, Medanovići, Baždari, Brajikovići, Gapići, Škobalji, Crnetići, Bogavići. Organizatori ovog zločina su komšije Srba iz ovih sela iz porodica Crnetića, Huseinovića, Jašarevića, Kuluglija, Haskovića, Hadžiahmetovića, Travara.

Us,taško-muslimanski zločinci su u potoku kraj sela Hodžići likvidirali samo na jednom mjestu zbjeg od 35 žena, djece i nemoćnih staraca. Ovaj masakr je jedini preživio Mladen Kulić, kome su tu poginuli iz uže porodice žena, ćerka, dvoje unučadi od četiri i deset godina, zet. O ovome govori i jedan od počinilaca ovog zločina musliman Asim Hajdarević iz sela Kolovarica, opštine Goražde. On je uhvaćen živ od srpskih boraca i o zločinu i njegovoj pripremi je rekao: "Moj komandir čete je bio Aso Husić iz sela Sadbe, opština Goražde. Dana 17. decembra sreo me je Huso Husić u Sadbi i rekao mi: Asime, sjutra da se javiš pred školu, idemo u jednu akciju. Tako sam 18. decembra oko 18 časova bio pred školom u Sadbi. Vojska se postrojila, a smotru je izvršio Zaim Imamović u prisustvu Hadža Efendića, predsjednika opštine Goražde. Hadžo nam je održao kraći govor u kome je rekao da muslimanski narod vodi sveti rat i da mi, pošto smo na Alahovom putu, najmanje što možemo da uradimo je da damo svoj život na tom putu. Reko nam je da više ni jedan Srbin za muslimane ne može biti dobar. Poslije govora Hadža Efendića govorio nam je komandant Imamović koji je rekao da se nas šest stotina sprema da napadne deset sela u Jošanici u kojima su Srbi. Imamović je rekao da je naš zadatak da sela popalimo, a sve u njima što nađemo da pob,ijemo, ne smije ostati živa ni mačka. On je odredio da komandant ove akcije bude Rasim Korjenić, pošto je iz Jošanice i odlično poznaje teren. Pored Rasima, iz Foče su učestvovali Mustafa Musić, Selim Muslić, Ešef Korjenić, Salko Bočak, kao i drugi muslimani iz Foče i Jošanice kojima ne znam imena".

On kaže i da su u pok,olju učestvovale i njegove komšije iz Sadbe i Kolovarica: Ismet Hajdarević, Uzeir Berdak, Dževad Berdak, Halim Sakić, Džemo Barić, Osman Hraščić, Ibro Đogo. Hajdarević ističe da su u svakoj od deset grupa, od kojih je svaka bila zadužena za po jedno srpsko selo, bilo desetak vojnika u crnim uniformama koje niko nije poznavao, niti su znali odakle su došli. Na osnovu svih primjera zločina nameće se pitanje: Zašto Srbe ub,ijaju na krsnu slavu, kako prije pedeset godina tako i danas, kako u Hercegovini tako i na drugim srpskim prostorima?