"Hrvatska cementira etničko čišćenje Srba"

Današnje stanovništvo su potomci jedne mješavine Ilira, Grka, Rimljana, Srba, Venecijanaca, Austrijanaca, Turaka, Francuza itd. itd. Doduše, nečijih gena ima više, a nečijih manje. No činjenica je da su i svi došljaci i svi okupatori ostavili na tim prostorima svoj genetski ma,terijal. Međutim, u poslijednjih dvadesetak godina se ta mješavina naroda nastoji proglasiti čistokrvnim Hrvatima. U vezi s tim ima jedna istinita anegdota iz perioda prije ovog posljednjeg rata. Jedan Splićanin, koji je rodom iz Vrgorca (Dalmatinska Zagora) uplatio je u nekom srbijanskom gradu automobil i bio je pozvan da ga preuzme. Kad se javio službenom licu i predstavio kao Majić, ovaj je konstatovao: “Dakle, naše gore list!” Međutim, gospodin Majić je bio time jako uvrijeđen i oštro je reagovao riječima: “Niti govora! Ja sam čistokrvni Hrvat.”Službenik je nonšalatno uzvratio: “Jesi, jesi. Pa ako već ti sam ne znaš tko si, poslat ću te kod jednog čiče koji prati ta porodična stabla i on će ti reći tko si ti, kad to već sam ne znaš.” Ispisao je adresu na papirić koji je pružio gospodinu Majiću. On ga je iz pristojnosti uzeo, ali je namjeravao da ga kasnije baci. Kad je izašao napolje zagolicala ga je znatiželja, izvadio je papirić i pročitao ga, ali ga ipak nije bacio. Otišao je na tu adresu. Tamo je saznao svoje porijeklo. Njegovi preci su bili Srbi koji su za vrijeme turske okupacije pobjegli iz Crne Gore u Vrgorac i tamo su pokatoličeni. Kad je to saznao, nije mogao a da se ne počne žes,toko smijati, sjetivši se kako je prije dvije godine bio užasno nesretan jer mu se kćerka udavala za jednog Srbina. Bio je toliko nesretan i neutješan da je čak udarao glavom o zid!

na ovom portalu laju samo kovertiti koji pokusavaju da dokazu da su veci hrvati od hrvata....pravi hrvati nemaju razloga da arlaucu.....najbolji primer konvertita koji pokusava da pokaze da je veliki hrvat je ... Marko Perkovic....

Današnje stanovništvo su potomci jedne mješavine Ilira, Grka, Rimljana, Srba, Venecijanaca, Austrijanaca, Turaka, Francuza itd. itd. Doduše, nečijih gena ima više, a nečijih manje. No činjenica je da su i svi došljaci i svi okupatori ostavili na tim prostorima svoj genetski ma,terijal. Međutim, u poslijednjih dvadesetak godina se ta mješavina naroda nastoji proglasiti čistokrvnim Hrvatima. U vezi s tim ima jedna istinita anegdota iz perioda prije ovog posljednjeg rata. Jedan Splićanin, koji je rodom iz Vrgorca (Dalmatinska Zagora) uplatio je u nekom srbijanskom gradu automobil i bio je pozvan da ga preuzme. Kad se javio službenom licu i predstavio kao Majić, ovaj je konstatovao: “Dakle, naše gore list!” Međutim, gospodin Majić je bio time jako uvrijeđen i oštro je reagovao riječima: “Niti govora! Ja sam čistokrvni Hrvat.”Službenik je nonšalatno uzvratio: “Jesi, jesi. Pa ako već ti sam ne znaš tko si, poslat ću te kod jednog čiče koji prati ta porodična stabla i on će ti reći tko si ti, kad to već sam ne znaš.” Ispisao je adresu na papirić koji je pružio gospodinu Majiću. On ga je iz pristojnosti uzeo, ali je namjeravao da ga kasnije baci. Kad je izašao napolje zagolicala ga je znatiželja, izvadio je papirić i pročitao ga, ali ga ipak nije bacio. Otišao je na tu adresu. Tamo je saznao svoje porijeklo. Njegovi preci su bili Srbi koji su za vrijeme turske okupacije pobjegli iz Crne Gore u Vrgorac i tamo su pokatoličeni. Kad je to saznao, nije mogao a da se ne počne žes,toko smijati, sjetivši se kako je prije dvije godine bio užasno nesretan jer mu se kćerka udavala za jednog Srbina. Bio je toliko nesretan i neutješan da je čak udarao glavom o zid!