Vedrana Rudan: Klanje nas rastavi, davljenje nas sastavi
Hrvatska književnica Vedrana Rudan u autorskom tekstu "Maršal Đoković" u svom prepoznatljivom stilu osrvnula se na vanrednu situaciju koja je proteklih dana zbližila zemlje našeg regiona. Tekst vam izvorno prenosimo.
Sudbina ili Bog, tko nas ovih mokrih dana zajebava? Jugoslavija je nestala u krvi. Konačno smo prestali biti braća. Planuo je mir. Zašto vodurina nije ostala u koritu?
Mir na području pokojne Jugoslavije ima nekoliko lica. Todorić kupuje Mercator, Ledo seli u Srbiju, posla nemaju ni Slovenci ni Hrvati ni Srbi ni Bosanci, oni se tako više ne zovu, ni Makedonci…
Mržnja koja nas je u ratu pretvorila u krvavo klupko pomogla nam je da u miru, oprani, gradimo dvorce našim gospodarima. Nazvala me danas prijateljica užasnuta od onog što Hrvatsku čeka u idućoj petoljetki. Ana tvrdi da će nam ukrasti vodu, jedino što mi Hrvati još imamo. Ameri će nam izbušiti Jadran i pretvoriti ga u baru.
Netko, još ne znamo tko, izgradit će Plomin III i uvaliti rak i onim Istrijanima koje još ne ždere, ako takvih ima u blizini Plomina II. Ana misli da ćemo uskoro izgubiti Hrvatsku. Ne brinem zbog toga. Što je danas Hrvatska? To je nešto u čemu se liže Ledo sladoled i pije voda Jana.
Hrvatska ima predsjednika koji svira k***u i obračunava tantijeme, premijer samo svoju sliku ljubi, mesad sjedi u Saboru i opušteno drka kad nema pauzu, naš premudri predstavnik u EU uvodi mir u Ukrajinu, šef oporbe ubija Tita u Hrvatima a Crkva, dok trpa lovu u džep zlatne haljine, na lošem čakavskom poručuje Hrvatima, molite se, ovce moje.
Nisu svi nesretni poput moje Anči. Ti sretnici, carstvo nebesko definitivno će biti njihovo, imaju Hrvatsku. Moram biti precizna. Oni su imali Hrvatsku.
Onda su krenule ove bujice. Deseci tisuća ljudi shvatili su da voda Jana nije jedina voda. Tko je kriv? Oni koji su krali pijesak sa nasipa? Dragi Bog? Sudba kleta? Neka institucije sistema rade svoj posao.
Vodurina, j****a tekućina, uništila je sve što smo gradili proteklih dvadesetak godina. Izbrisala je granice, čak se i mržnja u kojoj smo se opušteno valjali utopila u njoj.
Četnik pomaže ustaši, ustaša pomaže četniku… Đoković je na fejsu nacrtao Jugoslaviju, pozdravlja i svoje i nas… Klanje nas rastavi, davljenje nas sastavi. Mi smo Đokovićevi, Đoković je naš!
O, sudbo kleta! Jedva čekam da potop prođe. Da se granični prijelazi obnove. Da opet budemo svoji na svome. Da mi Hrvati ližući Ledo sladoled j*bemo mater Srbima koji ga prozvode.
Ako se voda uskoro ne povuče ubit će nas ovo bratstvo i jedinstvo!
