Karadžićev svedok okrivio Muslimane
Svedočeći u odbranu Radovana Karadžića pred Tribunalom u Hagu, bivši predsednik gradske vlade u Bijeljini Svetozar Mihajlović tvrdio je da su taj grad, s proleća 1992, napale paravojske muslimanske Stranke demokratske akcije. Mihajlović je izjavio da su ga o napadu 31. marta 1992. unapred obavestili prijatelji Muslimani, ali da im on nije verovao.
"Vođstvo SDA", kako je izjavio, blokiralo je ceo grad postavljajući brojne barikade i smeštajući snajpere na zgrade.
Karadžić, koji je u to vreme bio lider Srpske demokratske stranke, optužen je za progon Muslimana i Hrvata iz Bijeljine i još 19 bosanskih opština. Po optužnici, Bijeljinu su napale i nasilno zauzele srpske paravojne formacije, predvođene Željkom Ražnatovićem-Arkanom, pritom ubivši 48 građana.
Prema svedoku, međutim, Ražnatović je bio "veliki manipulator", a iseljavanje Muslimana iz Bijeljine bila je posledica ratnih napetosti, dolaska velikog broja srpskih izbeglica i incidenata koje vlasti nisu mogle da spreče. Mihajlović je posvedočio da, kao predsednik opštinske vlade od 1994. godine, nikada nije dobio niti dao naređenje da se nesrpsko stanovništvo deportuje. Lokalne vlasti su, naprotiv, činile sve da zločine spreče.
Za Karadžićevu smotru Ražnatovićeve jedinice u centru Bijeljine, koju je posmatrao u jesen 1995, svedok je tvrdio da "nije bila planirana". Tvrdio je da je Ražnatović time hteo da Karadžićev odvojeni boravak u gradu iskoristi da "verifikuje svoj boravak na frontu" kod Sanskog Mosta koji je pre toga završio.
Ražnatović je, po Mihajlovićevim rečima, u aprilu 1992. u Bijeljini izmanipulisao i tadašnju članicu Predsedništva BiH Biljanu Plavšić kada joj je "podneo raport i poljubio se s njom". Plavšićeva je svedoku, kako je preneo, rekla da do tada nije znala ko je Ražnatović.
Na pitanje tužiteljke Katrine Gustafson da li zna da je, tri nedelje kasnije, sama Plavšićeva pozvala Ražnatovića da "dođe u Sarajevo", Mihajlović je odgovorio negativno.
Tužiteljka je svedoku prikazala snimak na kojem Karadžić, posle smotre u Bijeljini, predaje odlikovanje Ražnatoviću, sugerišući da to pokazuje da je susret bio planiran. Ostajući pri iskazu da nije, svedok je tvrdio da niko nije mogao znati kada će Ražnatović biti u Bijeljini. Mihajlović je tvrdio da nije bilo planirano ni ubistvo tri muslimanske porodice koje su u septembru 1992. počinile "paravojne formacije". Taj "gnusan događaj cela Bijeljina je osudila", rekao je svedok.
Tužiteljka je zatim upitala zar kao počinilac nije bila označena "specijalna policijska jedinica Duška Malovića", a Mihajlović je to potvrdio, dodajući da je ta jedinica "došla sa strane" i da je vlasti u Bijeljini nisu priznavale.
Mihajlović je, dok ga je unakrsno ispitivala tužiteljka Gustafson, potvrdio i da je Vojkan Đurković, "u saradnji s Arkanom", 1994. iz Bijeljine iseljavao i Muslimane koji to nisu želeli.
"On je kupio i one koji nisu hteli da idu", a ne samo Muslimane koji su izrazili želju da napuste grad, rekao je svedok, naznačivši da su vlasti bile protiv toga i jednom prilikom čak naredile Đurkovićevo hapšenje. Đurković je do danas ostao na slobodi, zato što "niko nije prijavio" to što je on radio, rekao je Mihajlović.
