Abortus: Od ustavnog prava do tabu teme na Balkanu
Argentina je rekla "ne" legalizaciji abortusa više od pola veka nakon što je ženama u bivšoj Jugoslaviji dato pravo da o abortusu same odlučuju.
Argentinke obučene u odore sluškinja iz planetarno popularne serije "Sluškinjina priča" šetale su Buenos Ajresom tražeći od države da ukine zakon koji abortus definiše na sličan način na koji je to činila Jugolsavija pre skoro sto godina.
Šetnje nisu dale rezultate - abortus u Argentini ostaje legalan samo u slučaju silovanja i ugroženog zdravlja majke. Slično je bilo i u Jugoslaviji pre skoro jednog veka kada su pobačaji bili legalni samo kada su u pitanju "medicinski razlozi".
Danas države bivše Jugoslavije vode sopstvene, ali vrlo slične bitke.
"Bremenite" žene koje bi dvadesetih godina prošlog veka u Srbiji odlučile da prekinu trudnoću, nisu mogle da to učine sve do 1929, godine. Tada je prvi put zakonski regulisano pravo na abortus.
Abortus je u Srbiji dozvoljen i iz drugih razloga nakon Drugog svetskog rata, 1952. godine, a Jugoslavija 1974. godine postaje jedna od prvih zemalja koje su uvrstila pravo na abortus u ustav.
Skoro pola veka kasnije, rasprave o abortusu u zemljama bivše Jugoslavije ne prestaju.
Bosna i Hercegovina - ćutanje
I posle raspada Jugoslavije 1990-ih, zakon bivše zajedničke federacije nastavio je da važi u nekim od novonastalih država.
Kada je 2008. godine u Republici Srpskoj, jednom od entiteta Bosne i Hercegovine, donet Zakon o uslovima i procedurama prekida trudnoće, na nivou drugog, Federacije Bosne i Hercegovine se i dalje primenjuje Zakon o uvjetima i postupku za prekid trudnoće, nasleđen još iz vremena SFRJ.
I jedan i drugi zakon ženi ostavljaju pravo da sama odluči o trudnoći i legalnim smatraju prekid trudnoće do desete nedelje.
Ono što zakoni ne definišu na isti način je starosna granica žene, tvrde organizacije za zaštitu ljudskih prava.
Ipak, o problemima u vezi sa prekidima trudnoće u Bosni i Hercegovovini se retko i nedovoljno govori, kažu u Fondaciji Cure.
"Zakon je donet i pitanje abortusa je ostalo kao nešto što se ne dira. Naročito u malim lokalnim zajednicama u kojima se žene se ne osnažuju da uopšte govore o abortusu. Nema debate o dostupnosti, sigurnosti, kao ni o pravu žene da sama donosi odluku", kaže aktivistkinja Vildana Džekman.
Džekman svakog osmog marta na maršu nosi transparent na kome piše: "Moje telo, moj izbor i moja sloboda".
Kaže da će ga nositi i svake naredne godine.
"Gledajući situaciju u regionu, naročito aktivistkinje u Hrvatskoj koje se suočavaju sa brojanicama koje protivnici abortusa donose ispred klinika i uzvikuju imena žena koje dolaze na abortus, želimo da ih podržimo i govorimo o problemima koji vrlo lako mogu doći i do nas", kaže.
Hrvatska - život i(li) sloboda
Za razliku od Bosne, nema nedoumica kada je starosna granica u pitanju, a abortus je legalan do desete nedelje trudnoće.
Nakon sticanja nezavisnosti 1991. godine, u Hrvatskoj je na snazi ostao zakon iz vremena SFR Jugoslavije.
Lekarima u Hrvatskoj je, kao i kolegama u Bosni, na raspolaganju je "prigovor savesti" odnosno pravo da odbiju da izvrše abortus ukoliko se to protivi njihovim moralnim ubeđinjama.
Aktivistikinje i stručnjaci procenjuju da više od polovine hrvatskog medicinskog osoblja to pravo i koristi.
Ustavni sud Hrvatske odlučio je 2017. godine da Sabor u roku od dve godine donese novi zakon koji reguliše pravo na abortus.
"Hod za život" protivnika abortusa u martu 2018. na ulicama Zagreba, Splita i Rijeke odvijao se u isto vreme kao i "Hod za slobodu" pristalica abortusa.
Dok okupljeni u prvoj grupi brane "pravo na život svakog živog bića od začeća do smrti" kako bi pružili podršku "svakoj trudnici i porodici u Hrvstakoj", drugi brane na abortus pod parolom "Za izbor, za različitost, za ljubav".
Udurženja protivnika abortusa objavil početkom godine da je sproveli do do sada "najuspešniju" kampanju u kojoj se više od tri hiljade ljudi molilo ispred bolnica u 28 gradova Hrvatske za "spas života od abortusa".
Makedonija - volja žena i otkucaji srca bebe
Makedonski zakonski propisi na ulice su 2013. godine izveli najveći broj ljudi i otvorili najžučniju raspravu. Pet godina kasnije, stvari se menjaju.
"Volja žena je na prvom mestu", izjavio je početkom juna ministar zdravlja Makedonije Venko Filipče govoreći o nacrtu novog zakona o abortusu.
Trenutno važeći zakon, donet 2013. godine uprkos protestima i protivljenju, nalaže da žene moraju pismeno da zahtevaju abortus nakon savetovanja sa lekarom tokom kojeg se trudnici pokazuju fotografija fetusa i ultrazvuk kucanja srca.
Kako će novi zakon tačno definisti proceduru ne zna se, a ministar zdravlja je makedonskim medijima rekao da je nacrt spreman, te da su sledeći koraci konsultacije sa stručnjacima i nevladinim organizacijama.
Srbija - "Dosta reči nek zakmeči"
Rasprava o makedonskom zakonu nije zaobišla ni Srbiju.
Započeo ju je predsednik Srbije Aleksandar Vučić kada je, govoreći o novim merama populacione politike, u martu ove godine, spomenuo makedonski recept.
"Kada govorimo o abortusima, pa neka se ljute sve organizacije za prava žena i druge, mora da se ispoštuje procedura. Između ostalog, da pokažete majci ultrazvuk s otkucajima srca njene bebe, pa neka se odluči. Onda još jedan razgovor pre odluke... Jednostavno, hoćemo da ljudi razumeju koliko su deca potrebna našoj Srbiji."
Nekoliko meseci ranije, mitrololit SPC Amfilohije "čedomorkama" je nazvao ne samo žene koje su se podvrgle abortusu, nego i one koje odluče da ne rađaju.
O tome koliko žena godišnje odluči da prekine trudnoću ne postoje tačni podaci jer privatne klinike u Srbiji nisu obavezne da prijavljuju ovu intervenciju za zvanične statistike.
Crna Gora - Selektivni abortusi
Crna Gora se nalazi se na samom vrhu svetske lestvice neravnoteže broja rođenih devojčica i dečaka.
Iako je abortus dozvoljen do desete nedelje trudnoće, prekid trudnoće zbog odabira pola je zabranjen. Ipak, 2017. godinu u Crnoj Gori obeleila je akcija podizanja svesti o selektivnim abortusima, a u centru Podgorice je neželjenim, nerođenim devojčicama podignut spomenik.
Ujedinjene nacije procenjuju da na svetu "nedostaje" 117 miliona devojčica - rezultat prakse u zemljama sa najvećim brojem selektivnih abortusa kojima se bira željeni pol deteta.
