Zakon o nestalim bebama ušao u skupštinsku proceduru
Predlog zakona o utvrđivanju činjenica o statusu novorođene dece, za koju se sumnja da su nestala iz porodilišta u Srbiji, poznatiji kao "zakon o nestalim bebama" ušao je skupštinsku proceduru, mada još uvek nije poznato kada će se naći na dnevnom redu parlamenta, odnosno pred poslanicima.
Cilj ovog zakona, kako se navodi u obrazloženju Predloga koji je objavljen na sajtu Skupštine, jeste utvrđivanje svih činjenica na osnovu kojih se može utvrditi istina o statusu dece za koju se sumnja da su nestala u porodilištima, kao i da se roditeljima omogući da ostvare pravo na novčanu naknadu zbog povrede prava na porodični život ili zbog toga što nije moguće utvrditi položaj nestalog deteta.
Roditelji, kao i rođaci nestale dece moći će da pokrenu sudski postupak besplatno - oslobođeni su plaćanja takse, a najviša naknada za obeštenje koja je predviđena zakonom iznosi 10.000 evra u dinarskoj protiv vrednosti.
Predlog zakona predviđa da će predlog za utvrđivanje činejnica o nestalom detetu biti moguće podneti nadležnom višem sudu u roku od šest meseci od stupanja zakona na snagu.
Zakon o nestalim bebama Srbija je obavezana da donese na osnovu presude Evropskog suda za ljudska prava iz 2013. godine, kojom je povodom predstavke Zorice Jovanović u čiju je korist presudio, taj sud državi Srbiji naložio da zakonski i institucionalno reši pitanje nestalih beba.
Prema raspoložim podacima Ministarstva pravde koje je predlagač zakona, broj roditelja koji će moći da traže svoje pravo prema ovom zakonu kreće se od 350 do 650.
To su roditelji koji su se obraćali državnim organima u vezi sa položajem deteta za koje sumnjaju da je nestalo iz porodilišta, u zakonom propisanom periodu - od 1. januara 1970. do 9. septembra 2013. godine, kada je nastupila pravnosnažnost presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Zorice Jovanović.
Tom odlukom je Srbiji naloženo da isplati 10.000 evra odštete i sudske troškove Zorici Jovanović jer država ni posle 30 godina nije uspela da objasni šta se dogodilo sa njenom bebom, koja je rođena kao zdrava na klinici u Ćupriji u oktobru 1983, a zatim tri dana kasnije umrla.
Porodilji nikada nije ponuđeno objašnjenje niti joj je bilo dozvoljeno da vidi telo deteta, a vlasti nisu uspele da pronađu ni bebinu umrlicu ni rezultate autopsije, a tužbe protiv osoblja klinike odbijene su kao neosnovane.
Shodno Predlogu zakona, ako nijedan roditelj nije živ, postupak mogu da pokrenu brat, sestra, deda ili baba nestalog novorođenog deteta, bez obzira na to da li su se obraćali državnim organima ili porodilištu u vezi sa statusom novorođenog deteta.
