Ono naše, što nekad bejaše: Prva dama u parlamentu
Da iver ne pada daleko od klade, pokazuje život Milice Tomić (1859 - 1944), kćeri Svetozara Miletića, vođe vojvođanskih Srba. Rođena je u Novom Sadu u jeku nacionalne borbe za oslobođenje od Habzburške monarhije, pa je ime dobila po velikoj rodoljupki i književnici Milici Stojadinović Srpkinji. Miletiću je kći još kao veoma mlada devojka postala najpouzdanija saradnica, a u politiku se i sama uključila sa nepunih 20. godina, kada je Miletić 1876. godine zbog politike dospeo na trogodišnju robiju.
Nastavljajući da objavljuje revolucionarne članke u časopisu "Zastava", tada najuticajnijem glasilu Srba u Južnoj Ugarskoj, Milica se odrekla studija medicine.
Prvo teško iskušenje ona je doživela zbog prisnog pisma koje je još kao devojka poslala svom budućem suprugu Jaši Tomiću, poznatom književniku i političaru. Pisma se dokopao nekadašnji saradnik njenog oca i supruga, a kasniji ljuti protivnik Miša Dimitrijević, i objavio ga u svom listu "Branik", ne štedeći autorku ni golicljivih detalja. Da bi spasao čast supruge, Jaša Tomić je protivnika izazvao na dvoboj, a pošto je Dimitrijević odbio, Tomić ga je ubio. Za to je odležao šest godina na robiji. Doživotnog zatvora su ga najviše spasli masovni protesti Nosovađanki.
Sledeće teško iskušenje za Milicu je bila bolest, pa smrt oca koga je robija potpuno iznurila. Ipak, ova hrabra i energična žena je smogla snage da pokrene časopis "Žena" za novosadske građanke, kako bi se bavila pitanjima ženskih prava i podsticala svoje sunarodnice na stvaralaštvo i političku akciju. Milica je prva ukazala na "nedostojan položaj srpskih žena", ističući da je u to doba u Ugarskoj među svim nacijama smrtnost dece bila najveća kod Srba. Upozoravala je na praznoverje, nehigijenu, strah žena od lekara.
Najbolje priznanje joj je dao čuveni list "Srpkinja", u kome je stajalo da Miličin časopis "naše ženskinje svojski i na dalje prigrle, biće mu opstanak osiguran i moći će da u svoje kolo uzme sve srpske književnice". Zalaganjem Milice Tomić je Novi Sad dobio 1910. godine prvu žensku čitaonicu Posestrima. Kada su 1918. godine nakratko pravo glasa dobile i žene, Milica Tomić je bila prva poslanica Velike narodne skupštine u Beogradu. U srpskoj prestonici je i umrla u 85. godini.
Posestrima stigla do bečkog dvora
Žensku čitaonicu Posestrima u Novom Sadu je Milica Tomić osnovala tako što je redovno okupljala prijateljice na kafi i ručnom radu, gde je svaka davala mali prilog u blagajnu. Muškarcima je prisustvo bilo zabranjeno, ali su i oni morali da daju prilog. Broj članica je rastao, a prikupljenim novcem su Novosađanke u početku darivale siromašne pred Božić. Kasnije je Posestrima postala toliko uticajna da je uspevala da spase srpske škole od mađarizacije nastave, i to urgirajući na samom bečkom dvoru.
