I to je (bio) Balkan: Najskuplja Njegoševa noć
Tek više od pola veka posle Njegoševe smrti prepis ljubavnih stihova koje je vladika spalio, pronašao je u Petrogradu istoričar književnosti Pavle Popović. Objavio ju je u "Bosanskoj vili" 1913. pod pesnikovim naslovom "Noć skuplja vijeka".
Bilo je jasno da je ona izraz nečeg mnogo dubljeg od slike ljubavnog doživljaja u Perastu. Hrabro ispevana u prvom licu bila je to smela pesma o najskupljoj Njegoševoj noći, zabranjena vladaru koji se zavetovao na celibat.
"Slatki dah" Njegoševe miljenice može se naslutiti i u drugim njegovim delima. Ona se svuda opeva kao hurija sa neba, kako se u islamu naziva rajska devica. Pokazuje se jasno u "Gorskom vijencu", gde kroz usta Mandušića Vuka govori sam pesnik: "Kad je viđu da se smije mlada, svijet mi se oko glave vrti". I još: "Al je đavo, ali su mađije, ali nešto teže od oboje". Posebno se u znamenitom epu o vladiki Danilu ističu devojčine "sveštene kapi" (oči) koje "gore življe od plamena". Zato se vrzmalo po glavi junaku Vuku da je ugrabi, "pa s njom beža glavom po svijetu". Takva je to lepotica bila. Javila se ona i u jednom od najvećih filozofskih epova srpske književnosti, "Luči mikrokozmi", gde je Njegoš čitavu prirodu predstavio kao ženu. Njegoševih ljubavnih izliva ima i u pesmi "Tri dana u Trijestu" gde je boravio 1933. godine. Neki smatraju da je vladika opevao lepu Floru, čuvenu primadonu tršćanskog pozorišta, Slovenku Cvetku Bretin, drugi veruju da je reč o engleskoj glumici Fic-Džems. Novinar Frančesko del Ongaro je tada pisao kako je upoznao crnogorskog kneza u pozorištu baš kad je ta glumica igrala Žizelu, te da je Njegoš bio toliko toliko oduševljen njome "da je napisao jedan ljupki ditiramb".
