Bitke na filmskoj traci
Život Beograđanina Đorđa Bogdanovića nalikovao je uzbudljivom filmu: imao je svega dvadeset godina kada je krenuo u trgovinu koja će ga, malo po malo, dovesti do darovitog filmadžije.
Đorđe-Đoka Bogdanović je rođen u Beogradu 1860. godine u pravničkoj porodici, a u Kragujevcu je završio gimnaziju. Odmalena marljiv i ozbiljan, sa braćom je u prestonici osnovao kolonijalnu radnju i vremenom postao vlasnik kafane Ruski car i jedini zastupnik čuvenog češkog plzenskog piva.
Zakupio je hotel Imperijal i postao vlasnik hotela Kasina u kojem je 1911. godine otvorio i bioskop, zapamćen po odličnom izboru filmova, dobrim projekcijama, ali i dobrim reklamama, što je bila novost u kinematografiji.
Već posle Prvog balkanskog rata 1913. godine odlučio je da podigne fabriku za izradu filmova, i zatražio dozvolu za kinematografsko snimanje na srpskom tlu. Vlasti su mu rado izašle u susret, smatrajući njegov rad nacionalnom propagandom. Bogdanović je od francuske kuće Pate angažovao dva snimatelja da se filmski rekonstruišu i naknadno snime oslobodilačke bitke srpske vojske.
U jeku priprema izbio je Drugi balkanski rat, između Srbije i Bugarske. Bogdanović je sa svojim snimateljima krenuo u obilazak fronta, snimajući borbe, rad bolnica, žrtve ratnih zločina i život vojnika. Tako su nastali filmovi: "Pred Ćustendilom", "Bitka na Kiselici", "Bitka na Žedilovu", "Nj.v. prestolonaslednik Aleksandar na Crnom vrhu", "Štab Treće armije". Tako je Đorđe Bogdanović postao prvi ratni snimatelj na Balkanu. Po povratku sa ratišta nastali su njegovi filmovi: "Slika Beograda", "Dolazak regruta", "Proslave Vidovdana", "Trka na Novom trkalištu".
Kada je 1914. izbio Prvi svetski rat, u iskusnom filmadžiji ponovo je proradio rodoljubivi duh. Sklopio je ugovor sa Samsonom Černovim, ruskim Jevrejinom, dopisnikom i fotoreporterom francuskih i ruskih novina, da za njega snima ratne filmove. Njih dvojica su već posle velike srpske pobede na Ceru, snimili Sremsku operaciju, u kojoj su Srbi oslobodili Zemun, ali je ove filmove Vrhovna komanda verovatno uništila kako ne bi pali u ruke neprijatelju koji je nezadrživo nadirao. Đoka Bogdanović se sa izbeglim narodom preselio u Niš, srpsku ratnu prestonicu. Ozbiljno povređen prilikom jednog snimanja na Crnom vrhu prethodne godine, nije izdržao ratne strahote. Preminuo je u Nišu krajem 1914. godine.
Slučajno otkriće
Filmovi Đoke Bogdanovića smatrani su izgubljenim do 1982. kada ih je slučajno, pišući diplomski rad na Fakultetu dr?mskih umetnosti, otkrila studentkinja Verica Čapaković. Bila je to senzacionalna vest jer su ih naslednici Bogdanovića dobro čuvali od okupatora u oba svetska rata, ali i kasnije. Jugoslovenska kinoteka ih je otkupila i restaurirala, a danas se mogu naći na diskovima.
