PRIŠIĆ

Čitateljka iz Novog sada, Nataša Prišić, obraća nam se sa molbom da odgovorimo na njenu skromnu želju odakle potiče njeno, kako misli "vrlo retko" prezime. Zna samo da su očevi roditelji nastanjeni u obližnjem Žablju (tridesetak kilometara od Novog Sada) i da je krsna slava porodice Sv. Jovan. Dodajemo: verovatno 20. januara.

Čitateljku, osim prezimena, valjda ne interesuje poreklo same porodice pa ćemo, ekonomišući prostorom, jedino spomenuti da Prišića i porodica srodnih prezimena ima i drugim krajevima i mestima - osim u Žablju!

Ovde su prvi put zabeleženi kao porodično prezime 1883. (sedam domaćinstava) a u obližnjem Sentomašu (kasnijem Srbobranu) još ranije, 1847. godine. U Čenti su 1774, popisane porodice Prišin (po terezijanskom principu da sva prezimena na tlu današnje Vojvodine, pod jurisdikcijom bečkog Dvora, moraju da budu na "ov", "in", ili "ski" a ne "ić"!

Porodica čitateljke je, dakle, stara, graničarska, doseljena u Šajkašku, kad je Austrija formirala bataljon Vojne Granice na rekama u današnjoj Vojvodini, sastavljen od vojnika koji su bili posade manjih brzih čamaca "šajki", po kojima je i čitav deo ovog fronta, u jugoistočnom delu Bačke, između donjeg toka Tise i Dunava i dobio naziv.
 

Nastanak samog prezimena mogao bi se, pak, tumačiti iz bar dva korena. U "Srpskom rječniku" Vuk Karadžić (još u prvom izdanju, iz 1818), navodi reč "prišić", sa objašnjenjem da je to umanjenica (deminutiv) od "prišo" a ova je, opet, hipokoristik reči "prijatelj" - i problem je rešen kao "čarobnim štapićem" ...

Ali, ako bismo, međutim, uzeli u obzir i oblik Prišalac koji je možda promakao Vuku - a pretpostavili da su od njega nastala prezimena Prišić i Prišin, te Prišuta u "Karlovačkom vladičanstvu", tragovi bi nas odveli u drugom pravcu jer je "prišalac" stara, zaboravljena reč za nekog ko je prišao (nekom ili nečemu), odnosno došao (blizu).

O tome da li su Prišići bili nekome dobri prijatelji ili su "prišli", npr., u koju starosedelačku familiju, trebalo bi da kaže tek jedno mnogo složenije istraživanje, pošto su stanovnici Šajkaške poticali sa različitih teritorija srpskog etničkog prostora i doseljavani u različito vreme. To je mogao da bude Banat ili severniji delovi Ugarske kuda su se Srbi iseljavali i pre Čarnojevićaa, a svakako ne smemo isključiti najpre Slavoniju a onda ni bosansku Posavinu i Srbiju.
 

U međuvremenu, predlažemo našoj čitateljki koju interesuje prezime "očevih roditelja" (koje Srbi zovu lepim srodničkim terminima: deda i baba i drugim od milja) a koji joj geografski nisu daleko - da im ode na slavu, Sv. Jovana, 20. januara i priupita ponešto o njihovoj prošlosti. Slava se, uostalom, najlepše i najdostojnije i proslavlja uz još žive pretke i potomstvo ...