PRIŠIĆ

Čitateljku, osim prezimena, valjda ne interesuje poreklo same porodice pa ćemo, ekonomišući prostorom, jedino spomenuti da Prišića i porodica srodnih prezimena ima i drugim krajevima i mestima - osim u Žablju!

Ovde su prvi put zabeleženi kao porodično prezime 1883. (sedam domaćinstava) a u obližnjem Sentomašu (kasnijem Srbobranu) još ranije, 1847. godine. U Čenti su 1774, popisane porodice Prišin (po terezijanskom principu da sva prezimena na tlu današnje Vojvodine, pod jurisdikcijom bečkog Dvora, moraju da budu na "ov", "in", ili "ski" a ne "ić"!

Porodica čitateljke je, dakle, stara, graničarska, doseljena u Šajkašku, kad je Austrija formirala bataljon Vojne Granice na rekama u današnjoj Vojvodini, sastavljen od vojnika koji su bili posade manjih brzih čamaca "šajki", po kojima je i čitav deo ovog fronta, u jugoistočnom delu Bačke, između donjeg toka Tise i Dunava i dobio naziv.
 

Nastanak samog prezimena mogao bi se, pak, tumačiti iz bar dva korena. U "Srpskom rječniku" Vuk Karadžić (još u prvom izdanju, iz 1818), navodi reč "prišić", sa objašnjenjem da je to umanjenica (deminutiv) od "prišo" a ova je, opet, hipokoristik reči "prijatelj" - i problem je rešen kao "čarobnim štapićem" ...

Ali, ako bismo, međutim, uzeli u obzir i oblik Prišalac koji je možda promakao Vuku - a pretpostavili da su od njega nastala prezimena Prišić i Prišin, te Prišuta u "Karlovačkom vladičanstvu", tragovi bi nas odveli u drugom pravcu jer je "prišalac" stara, zaboravljena reč za nekog ko je prišao (nekom ili nečemu), odnosno došao (blizu).

O tome da li su Prišići bili nekome dobri prijatelji ili su "prišli", npr., u koju starosedelačku familiju, trebalo bi da kaže tek jedno mnogo složenije istraživanje, pošto su stanovnici Šajkaške poticali sa različitih teritorija srpskog etničkog prostora i doseljavani u različito vreme. To je mogao da bude Banat ili severniji delovi Ugarske kuda su se Srbi iseljavali i pre Čarnojevićaa, a svakako ne smemo isključiti najpre Slavoniju a onda ni bosansku Posavinu i Srbiju.
 

U međuvremenu, predlažemo našoj čitateljki koju interesuje prezime "očevih roditelja" (koje Srbi zovu lepim srodničkim terminima: deda i baba i drugim od milja) a koji joj geografski nisu daleko - da im ode na slavu, Sv. Jovana, 20. januara i priupita ponešto o njihovoj prošlosti. Slava se, uostalom, najlepše i najdostojnije i proslavlja uz još žive pretke i potomstvo ...