
Narodna skupština Republike Srbije 14. decembra 2004. godine donela je Zakon o državljanstvu Republike Srbije koji je na snagu stupio 29.12.2004. godine i čija je primena počela 27. februara 2005. godine.
Ovim zakonom se uređuje sticanje i prestanak državljanstva Republike Srbije, ponovno sticanje državljanstva, utvrđivanje državljanstva, postupak sticanja državljanstva, nadležnosti, kao i vođenje evidencije o državljanstvu. O zahtevima za sticanje i prestanak važnosti državljanstva Srbije odlučuje Ministarstvo unutrašnjih poslova, u skladu sa nadležnostima utvrđenim zakonom.
Zahtevi za sticanje i prestanak državljanstva podnose se organu unutrašnjih poslova (policiji) u mestu prebivališta, odnosno mestu boravišta podnosioca zahteva, a mogu se podneti i u nadležnom diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije koji ga, bez odlaganja, prosleđuje Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije.
Zahtev za sticanje i prestanak državljanstva Srbije podnosi se lično, ili preko opunomoćenika. Za osobu koja nije poslovno sposobna zahtev podnosi staralac, a za decu do navršenog punoletstva zahtev podnosi roditelj. On daje pismenu izjavu da Republiku Srbiju smatra svojom državom, s tim što je za dete starije od 14 godina potrebna i njegova, odnosno njena saglasnost.
Podnosiocu zahteva za sticanje i prestanak državljanstva izdaje se potvrda o podnetom zahtevu. Pismena izjava kojom se priznaje Republika Srbija za svoju državu predaje se zajedno sa zahtevom za prijem u državljanstvo Republike Srbije i to Ministarstvu unutrašnjih poslova, ili nadležnom diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Srbije.
Uverenje o državljanstvu Republike Srbije vadi se u opštini u kojoj je osoba rođena, kao i u diplomatskim predstavništvima. Takse se razlikuju od opštine do opštine, pa je potrebno raspitati se o iznosima, tim pre jer su često promenljivi.
Za podatke o prijemu iseljenika u državljanstvo, prijem pripadnika srpskog naroda koji nemaju prebivalište u Srbiji, kao i detalje o prestanku državljanstva i taksama za obradu tačno određenih zahteva, konsultujte sajt Ministarstva unutrašnjih poslova: link
Znatan broj državljana Republike Srbije istovremeno ima državljanstvo Republike Hrvatske (izbeglice). Treba znati da između Srbije i Hrvatske nema ugovora o dvojnom državljanstvu, već postoji samostalna statusna pravna veza sa svakom državom posebno. Građanin uživa prava i dužan je da ispunjava obaveze prema propisima jedne i druge države.
Ovo pravno stanje novijeg je datuma i različito je od stanja za vreme bivše Jugoslavije. Upravo iz tog razloga zaslužuje posebnu pažnju lica koja imaju dva državljanstva. Ta lica imaju pravo da zahtevaju putne isprave obe države i zbog toga imaju veću obavezu jer su dužni da vode računa o prijavljivanju i odjavljivanju prebivališta, odnosno boravišta.
S obzirom na to da u ovom slučaju ima i vojnih obveznika, treba voditi računa o pravima i obavezama u vezi sa vojnom obavezom po propisima jedne i druge države. Većina lica koja imaju dvojno državljanstvo u odlaze u posetu u Republiku Hrvatsku, a rodbina i prijatelji im dolaze u posetu u Republiku Srbiju. U ovim slučajevima korisno je upoznati se sa propisima o kretanju i boravku stranaca.
Posebno i od značaja je pravno pitanje zdravstvene zaštite prilikom odlaska u privatnu posetu u Republiku Hrvatsku, kao i stranca koji dolaze u Republiku Srbiju, naročito kad su stranci koji dolaze u posetu vaši rođaci ili prijatelji. Iznete kratke informacije samo su neka od pravnih pitanja u vezi kojih građani i izbeglice treba da se informišu.
Za šira objašnjenja najbolje je da se obratite nadležnim službama u Srbiji, odnosno Hrvatskoj, ili u njihovim predstavništvima u svetu.




