Danas je jedan od najvećih svetaca, a retko ko zna za njega
Grigorije iz Nise bio je vođa ortodoksne struje u hrišćanskim raspravama o svetom trojstvu u četvrtom veku.
Grčka pravoslavna crkva smatra ga utemeljivačem pravoslavlja uz još dvojicu takozvanih "kapadokijskih otaca", Vasilija Velikog i Grigorija Nazijanskog.
Sveti Grigorije je kao episkop u Nisi razvijao doktrinu po kojoj je hteo da pomiri hrišćanstvo sa Platonovim i starogrčkim viđenjem nastanka sveta i prirode. Kritičari su mu u to vreme zamerali da se previše oslanja na antičke neznabožce.
Međutim, on je na ovakve kritike uvek odgovarao da "grčki filozofi nisu krivi što je Bog tek kasnije poslao svog sina kako bi dokazao svoje postojanje", te da im zato "treba oprostiti verovanje u više božanstava i uzeti od njih sve ideje koje su u skladu sa hrišćanskim učenjem".
Grigorije Niski prvi je javno kritikovao takozvane zelenaške zajmove, zabranjujući u svojoj eparhiji da crkva bilo kome daje zajam za koji će tražiti da se vrati sa kamatom.
Bavio se i etičkim problemima obreda krštenja, tvrdeći da niko ne može biti manji hrišćanin ako nije kršten odmah po rođenju. Zalagao se i da se u svece uvrste mnogi nehrišćani koji su stradali boreći se za pravdu i protiv progona hrišćana.
Bogoslužna tradicija pravoslavne crkve još uvek se oslanja na njegove ideje i zapise u kojima je do detalja obrazložio kako se na pravilan način drži služba.