Tužilac: Ratko Mladić naređivao napade na Sarajevo, civili ubijani snajperom

Srbi su cesto optuzivani za tzv snajpersko terorisanje Sarajeva, uglavnom pausalno ili ubacivanjem fraza Snajperska aleja itd. Svako ko dobro poznaje Sarajevo i liniju razgranicenja za vrijeme rata zna da je tako opisana situacija daleko od istine. Jedino pogodno mjesto za tako nesto je nekoliko mjesta na Grbavici i Vracama, dok je suprotna strana drzala bezbroj polozaja idelnih za snajperska gnijezda, kojih se nisu ni ustrucavali koristiti. Na zalost ratno izvjestavanje prvenstveno sa nase strane je bilo na najnizem mogucem nivou, a strancima zbog politike nije odgovaralo tako nesto da objavljuju. Sjecam se samo jednog izvjestaja CNN-a sa Gbavice koji je odlicno uradio Brent Sadler, ali vjerovatno bas zato nije vise dobio dozvolu ili ti prilozi nisu vise objavljivani. Prvu bih bas pomenuo Grbavicu, najurbanije gradsko podrucje koje smo drzali, na domaku samog centra grada. Na Grbavici se bilo jako tesko kretati bas zbog muslimanskih snajpera. Bukvalno sa svih strana su hladnokrvno ubijani stanovnici tog naselja. Pucalo se sa Izvrsnog vijeca, sa Masinskog fakulteta, Bristola, Lorisa, Sanca, Golog brda, nebodera sa tzv Stare stanice, Trga Pere Kosorica...

Lukavica i Dobrinja. Sa brda Mojmilo Lukavica je kao na dlanu, za snajperistu idealna pozicija, pucalo se odozgo po nama i snajperima i brovinzima. Svaki prolazak kolima od Lukavice do Vraca je bio lutrija sa zivotom. Takodje zgrada Oriolik, kao i neke druge na Dobrinji je imala idealan polozaj za snajper, cega se nisu muslimani libili.

Herojski Nedzarici. Od Dobrinje 5, brda Mojmila, Olimpijskog sela, Alipasina, Vojnickog polja, te zgrade Oslobodjenja, koja je na kraju i unistena zivot je tu bio skoro nemoguc. Apsolutno nadviseni sa svih strana, ti ljudi su zasluzili posebno mjesto u srpskoj istoriji. Ko je to vidio zna o cemu se radi. Znam da tu imaju neke procjene za cak 200 zrtava od snajpera.

Rajlovac ispod Sokolja, takodje postoje procjene od oko 200 stotine zrtava.

Bio sam na Grbavici 1995.god. kada su ub,ijena dvije djevojčice u ul.Rave Jankovića.Igrale su gume.Jedna koliko me sjećanje služi bila prvačić a druga je krenula u drugi razred.Čak su im i knjige i sveske od zadaće bile ispred ulaza u haustor .Pucao je sa Bristola. Komšija moj iz Lenjinove ondje gdje stoje taxisti kod pijace 1993. bilo mu je blizu 70 godina.Nisam tu zimu bio na Grbavici.Pucano iz pravca Pofalića(sa "Špica"). Onda ona gospođa Trifković u Radničkoj ulici na raskršću 1993.godine..Pucano sa Debelog brda.Poslije 10-tak godina braka je zatr,udnila i snajper je ub,ije u 8 mjesecu trudnoće.Ležala je par sati jer se nije moglo prići od snajpera i podlegla sa nerođenim djetetom.Bilo je to oko Božića te godine.

Komšija moj iz Lenjinove ondje gdje stoje taxisti kod pijace 1993. bilo mu je blizu 70 godina.Nisam tu zimu bio na Grbavici.Pucano iz pravca Pofalića(sa "Špica").

a sam V.R., rodjen 1949. godine u Pofalicima i dajem sledecu izjavu. U svim planovima muslimanskog rukovodstva koje je dominiralo u politickom i privrednom zivotu BiH, jedan od primarnih ciljeva bio je majorizacija srpskog stanovnistva, gde god se za to ukazala i najmanja prilika na podrucju grada Sarajeva. Jedno od posebnih strateskih mjesta muslimanskog fundamentalistickog interesa, bilo je naselje Pofalici. Ovo naselje, koje lezi na padinama ispod Huma, oduvijek je bilo naseljeno srpskim zivljem, koje je bilo u vecini do par godina pred pocetak rata, koji je izbio aprila 1992. godine. Cjelokupan scenario naseljavanja Pofalica, bio je uvezan u jedinstvenu i perfidnu politiku hrvatsko-muslimanskog politickog vodjstva, koje je prakticno poslednju deceniju dominiralo u svim podrucjima drustvenog i politickog zivota. Tako je u politickom zivotu Sarajeva poslednjih 10 godina bila brizljivo promovisana dobro osmisljena muslimanska demografska politika, ciji je jedini cilj bio razvlascivanje Srba od njihovih posjeda i dodjeljivanje, prije svega doseljenim Sandzaklijama, ciji je broj u poslednjih 10 godina u Sarajevu narastao cak do 200 000. Ako se ovome doda plansko naseljavanje Sarajeva i albanskom populacijom, koja je pred sam rat dostigla cifru od 80 000 zitelja, onda se nesumnjivo moglo vidjeti kuda je vodila takva politika. Srbi, kao razvlasceni vlasnici svoje zemlje na kojoj su zivjeli, barem u Pofalicima, vise od 500 godina, ni na koji nacin se nisu mogli oduprijeti ovakvoj beskrupuloznoj otimacini njihovih imanja. Svaki protest i zalba na bilo kojoj instanci vlasti, pocev od opstine ili grada Sarajeva, tumacen je kao narusavanje nacionalnih odnosa, na stetu drugih naroda.a ovaj nacin su Srbi tjerani sa svojih imanja koja su im oduzimana do samih kucnih vrata, samo da bi im bili komsije Muslimani. Ovakva demografska i stambena politika imala je naravno, svoje dalekosjezne ciljeve, cije se pogubne posljedice tek danas mogu uociti, nakon dvije i po godine trajanja gradjanskog rata. Rezultat svega je slijedeci: Srbi su morali napustiti Pofalice i svoja ognjista na kojima su zivjeli stotinama godina. Istovjetan scenario primenjivan je i na druge dijelove grada Sarajeva u kojima su Srbi cinili vecinsku populaciju. Ono sto nama Srbima najteze pada, jeste cinjenica da su nas napale nase doseljene komsije, Sandzaklije, koji su sagradili porodicne kuce na nasim imanjima. Umjesto trajne zahvalnosti prema Srbima komsijama, koji su im preko svoje volje dali imanja, Sandzaklije su krenule u krvavi obracun protiv Srba, koji im nisu dali nikakav poseban povod za takav cin. Treba reci da su se Muslimani godinama pripremali za rat, posebno je Sarajevo bilo predmet njihovog interesa.

Tako je, "zvanicno", rat u Sarajevu otpoceo na dan Bajrama, 04. aprila 1992. godine, a celokupne pripreme su trajale godinama. Pomenutog dana kada je izbio rat, "glavni" gosti mnogim Muslimanima su bili Srbi. Mnogi od njih koji su tog dana prisustvovali muslimanskom vjerskom prazniku, istog casa su zavrsili svoj zivot. Tako je otpoceo veliki i ambiciozni muslimanski fundamentalisticki scenario. Sam rat koji se odvijao u pojedinim djelovima grada prakticno je dosao u Pofalice 15.maja, kada je u ulici Orlovacka br. 185 ub,ijen Rajko Savic, koga je ub,io prvi njegov komsija Mirsad Bungur. Istovremeno su ub,ijeni Mladjen Bratic, Branko Jeremic, Branko Bozalo, Vukadin Vojin, Slobodan i Nedjo Odzakovic, dok su zakl,ani Savo Elez i bracni par Mirko i Rosa Savic. Na kucnom pragu ub,ijena je sjekirom Bratic Vida.