Petak 29. 3. 2024.
Beograd
160
  • Novi Sad
    170
  • Niš
    140
  • Kikinda
    160
  • Kraljevo
    150
  • Kruševac
    150
  • Leskovac
    150
  • Loznica
    140
  • Negotin
    190
  • Ruma
    170
  • Sjenica
    120
  • Vranje
    130
  • Vršac
    140
  • Zlatibor
    140
  • Zrenjanin
    170
11
Četvrtak 04.08.2016.
14:55
A. Ninkov - Vestionline A
Kada ste odlučili da za 5 dana proterate i ubijete sve srpsko iz "lijepe vaše", jeste li verovali da ćete to i uspeti?
Četvrtak 04.08.2016.16:27
Hrvatska je proterala preko 200 000 hiljada svojih legitimnih gradjana , bombardovala kolone izbeglica ubijala decu , žene bolesne i iznemogle u kolonama i pricate o demokratiji i ostalim izlizanim frazama u koje ni vi sami ne verujete il ne vidite od slepe mrznje prema srbima ,žalim vas hrvati mora da je tesko živeti u tolikoj mrznji . Vama je genocid u opisu karaktera.
Četvrtak 04.08.2016.16:27
Zapravo se Oluja vodila kako bi danas taj "oslobođeni" prostor zjapio prazan, kako tamo ne bi bilo nikoga. Sablasne livade, zarasle šume i pustoš prizor je koji prevladava. Nikada više tamo niti neće ikoga biti, osim ako na njega ne naselimo izbjeglice s Bliskog istoka. Ljudi su otišli, ne vraćaju se, a onima koji imaju dovoljno pustolovna duha da se pokušaju vratiti slavna birokracija Hrvatske to učini nemogućim. Ponekom sretniku koji se i provuče kroz papire šalteruše lokalno stanovništvo vrlo brzo pretvori život u pakao te se pustolov - čisto iz zdravstvenih razloga - brzo vrati od kuda je i stigao.
Četvrtak 04.08.2016.16:29
Svake godine se na središnjem trgu u Zagrebu, nekadašnjem Trgu Republike, održi skup nekoliko aktivista s ciljem da se javnost podsjeti da Oluja ima svoje tamne strane, da je ub,ijeno preko 600 civila tijekom i nakon svršetka ratnih operacija, da za to nitko nije kažnjen, te da se preko 200 000 hrvatskih državljana koji su u ratnom vihoru napustili područje tzv. "Krajine" nikada nije vratio. Ministar Orepić kojem ust,aški pozdrav nije sporan, član Opus dei klerofa,šističke nakupine poznatije kao "Most", zabranio je da se i ove godine na trgu koji je nekada nosio naziv Trg Republike održi takav skup upozorenja. Kada mi govorimo i pišemo o Novoendehaziji to nije pretjerivanje. To je tepanje.
Subota 06.08.2016.17:37
"....... Majka Sava izgubila sina i muža u izbegličkoj koloni koju je granatirala hrvatska vojska. Ovo je njena ispovest iz 2005. godine, kada je bilo 10 godina od zločina....... "
Subota 06.08.2016.17:38
Zovem se Sava Stjelja. A danas... sanjam... Dođe mi moj sin Mirko u san. Javi mi se ponekad... On ka’ što je i bio. A ja vidim da ga grlim i ljubim. Ne kaže mi on, moja dobrota, ništa... Dođu mi katkad u san obojica. I moje čedo i moj čovek... Dođe mi u san i moj Zagrad kod Benkovca. A ja uzela moje ovce i idemo na livadu. A on velju pust, niđe žive duše... Navršila je sedamdeset devetu. Izgubila je u koloni krajiških Srba, tog 4. avgusta u akciji „Oluja“, sina Mirka u 33, supruga Branka u 71. godini. Sinovljeva supruga Vedrana tada je bila u devetom mesecu trudnoće. Umrla je 23 dana posle „Oluje“ na porođaju u 27. godini, prenosi Blic.
Subota 06.08.2016.17:38
Kaže Sava: "O Mirku je pričala i umrla". Mala Tanja preživela je, i oca i majku zna samo sa tek tri-četiri spasene fotografije. Nju, sestru Aleksandru i brata Savu danas čuva brat pokojne majke. Majka Sava ne zna ni dan-danas šta joj je sa unukom Dejanom. Te 1995. istog dana kada je akcija Hrvatske vojske divljala nad Krajinom, u Splitu Dejanovog oca pretukli su na putu ka školi. Krenuo je po sina, ali nije stigao. Izgubila je još na početku rata u Hrvatskoj 1991. godine unuka Predraga u 21. godini. Krenuo je da napravi sanduk za komšiju koga je ubila granata. Ali, pukla je još jedna... Majka Sava ređa imena. Uže i šire porodice. Imena 18, ali njih više nema. U stamenoj krajiškoj starici, danas, posle deset godina, ni trunke mržnje nema.
Subota 06.08.2016.17:39
Ležala sam. Tek se vratila iz bolnice. Teška operacija je bila... Noć pred zlo! Uđe Vedrana i reče: "Ajde, majko, žene, đeca i ti jer si bolesna. Svi u Benkovac." - Ajde, majko - reče mi moj Mirko - Dižu se! Ući će!- Kud ćeš Savo - upita me moj čovek. A ja... Kud ću! Ne znam ni sama... Uze nešto robice u ruke. Kuću i ne pogleda. Sve mislim, mi to na par dana. Vratićemo se... Sin će uzeti oca sa sobom. A moj čovek nahranio ovce i pusti ih... A traktor ispred. Prikolica puna. Vozio nas Slavko. Ja i snaja Vedrana, naše za ruku, Aleksandru i Sava, pa u traktor. Đeca plaču, mi stari ćutimo. Bilo je to u ranu zoru... U Benkovcu haos! Traktori, kola, šleperi. Silan narod se sabrao. Dozivaju jedni druge da se ne pogube... - Držim đecu, a sve sam se jadna i za stomak držala. Boli rana. Gledam okolo. Svi se boje da će doći, udarati na nas iz šume. A ja ništa ne ponese. Đeca gladna, pitam okolo za malo kru’a... Krenuše. Majka Sava, Vedrana i unučići. Oni i još sto duša. Kuda, pita.
Subota 06.08.2016.17:39
Aaa joooj, kolona velika. Ispred nas, zanami. Mi sad u šleperu. Đeca opet plaču. Jedno malo, tek rođeno, od komšije našega. Majka ne mere da ga doji. A šleper zatvoren. Cirada. Ne vidimo ništa. Malo vazduha. Đeca plaču. Dignemo malo ciradu, ne smemo, vidi se Petrinja. Tu se sretoh sa sinom, mojim čovekom i još jedan komšija sa njima u kolima, naš kum... Okolo krave, puštene, riču. Moj sin reče jednoj ženi da pomuze za ovo detence. Donese ona, bogami, litru... Opet narod silan. A kolona, velika, velika... Sin mi veli: „Naš’o sam suvih šljiva. Podajte đeci i, ako pretekne, za vas.“Put ka Bosanskom Petrovcu.- Odjednom pre zla, reče šofer „nema više goriva“. „Daću ti ja, da mi metneš stvari u šleper“, reče mu jedan čovek. A i moj sin ponese gorivo da ima za šleper... Krenusmo, opet. Ispred nas kamion sa konzervama. Iza nas moj Mirko, čovek mi i kum. Majka Sava ne zna po imenu mesto na kome je Hrvatska vojska granatirala kolonu običnog naroda, staraca, žena, dece.
Subota 06.08.2016.17:40
Čuh, prođe avion. I onda, nema zvuka, prođe! Al’ navrnu se! Zasu! Sve granate po narodu. Čujem narod kako vrišti, kuka! Snaja mi uze malu iz ruku. Jedni preko drugih da beže ka šumi pored puta! Stra’ota! Izađoh zadnja iz šlepera... A ono... Kuku jadna...umrli mi na rukama. Majka Sava videla je sina i supruga. - Pođo’ ka kolima. A mom Mirku ruka visi kroz prozor. Pipnem ruku, ne gledam... Otvorim oči, a moje čedo palo. Glave nema. Čoveku mi iz usta, nosa, krv ide... Šta ću sada?! Držim mrtvu ruku. Kad puknuše kola. Poče plamen. Vatra strašna... Od onog nesrećnog benzina što ponese za narod... A ja gledam, mrtvi gore... - Izmaknem se. Okrenem... a kod šlepera mrtav čovek. Žena ranjena ide k njemu, sve sa rukama grabi, ‘oće do njega. Da ustane ne mere... Narod beži ka šumi, strah da će da se vrate! Stojim. Gledam okolo mene sve po putu komadi mesa... I danas vidim plamen...
Subota 06.08.2016.17:41
Uhvati me strah da izgubi’ sve. Da ih neću naći. Ja jadna velju ne znam kuda ću bez njih. Snaja, unuci... Nađosmo se. Snaju Vedranu geler u nogu pogodi. Unuku Aleksandru, tad je tri godine imala, u rukicu, šakicu. Pokupi nas neki momak. Sve je pušku kroz prozor gore drž’o. Ako se zlo vrati. Mladić koji ih je pokupio dovezao ih je u Banjaluku. Odatle ih prebacuju u Bor, iz Bora vraćaju u Mirkovce u Hrvatsku. Opet pucnjava. Ćerka Milka Vekić u strahu da ih ne izgubi šalje ih iznova u Srbiju, a ona ostaje u Mirkovcima. - Ja i moj čovek nikada se nismo svađali... Bio je to častan čovek. Kod moga sina voljela sam njegovu dobrotu. Poginuo jedan čovek tamo kod nas u Krajini, a on odma’ da svi daju platu za đecu. Četvoro ih taj komšija im’o. Voljela sam kod moga sina kako me gledao kad sam bolesna bila. Ja sam čedo moje voljela kod njega sve i dan-danas volim. Majka Sava tela supruga i sina pronašla je 2002. U kolima je pronađen nožić. Znala je da je od njenog čoveka, stalno ga je nosio i seckao bi hranu njime. Tako su i identifikovani. Sahranjeni su u Srbiji u Barajevu. „Oluja“ je odnela njih troje iz jedne kuće. Grob je zajednički.
Subota 06.08.2016.17:42
Nebrojeno ih je koje se mogu nazvati majka Sava! Ali, iako zavijene u crno za ceo život, nisu po kojekakvim nevladinim organizacijama..Ne mogu ni biti,jer one su zaista u crnom i samo bog zna kako je njihovoj duši,dok su ove druge plaćene da alakaju kako se baš one uboge ne bi čule! Pitam se samo,ako ima boga, hoće li ikad kazniti ta zlodela,pa makar i na nebu,kad je već izostala na ovom svetu!

Komentari na ovom sajtu su odgovornost autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Vesti online.

Svi komentari prolaze moderaciju pre nego što će biti objavljeni na sajtu Vesti online.

Redakcija Vesti online zadržava pravo da komentar ne objavi ili objavi i naknadno izbriše, bez obaveze pojašnjenja autoru komentara za razloge neobjavljivanja ili brisanja.

Komentari koji sadrže govor mržnje ili nasilje, pretnje ili vulgarnosti, koji podstiču diskriminaciju na bilo kojoj osnovi i izražavaju netrpeljivost, koji ne odgovaraju temi vesti na koju se komentariše, neće biti objavljeni.

(Komentar mogu da ostave samo prethodno registrovani korisnici Vesti online)*

VAŠ KOMENTAR (max. 1000 karaktera)