VIDEO: Erdogan postao hodža

Redžep Tajip Erdogan se rodio 26. februara 1954. godine i kvartu Kasimpaša stambolskog regiona Bejoglu u porodici radnika obalske straže na crnomorskoj obali. Kada je Erdoganu bilo 13 godina porodica se preselila u Stambol, pošto je otac svojoj djeci (petoro) želeo da obezbjedi kvalitetno obrazovanje. Kao dječak trgovao je sa limunadom i zemičkama na nebezbednim ulicama grada. Godine 1965. Erdogan je završio osnovnu školu „Pijale Paša“, a 1973. završava islamski licej imam Hatipa u Stambolu (u islamskim školama školovanje je bilo besplatno). Kako diploma vjerskog liceja nije bila dovoljna za direktni upis na većinu turskih univerziteta, Erdogan je morao da polaže dodatne ispite. Položio je i upisao je licej Ejup. Pošto se odlikovao velikom religioznošću dobio je nadimak – Hodža!

Poznat je jedan detalj iz njegovog života: nastavnik vjeronauke je pitao ko od učenika može da pravilno obavi molitvu da bi drugi učenici naučili od njega. Erdogan je podigao ruku! Kada je ustao nastavnik mu je dao novine, da bi se na njima molio (da stavi na pod, pod kolena i stopala). Međutim, Erdogan je rekao da ne može izvršiti molitvu, jer su na novini nepokrivene žene! Nastavnik je bio oduševljen i dao mu je nadimak šeih Redžep. U osnovnoj školi je iza zidova škole prodavao lubenice, keks i druge grickalice. To je radio da bi pomogao svojoj siromašnoj porodici. Zatim je prešao u medresu imama Hatiba, gde je sa uspehom završio srednju školu. Erdogan je rano iskazao ljubav ka politici, ali i prema fudbalu. Deset godina je igrao fudbal u nekoliko lokalnih klubova.

Erdoganov interes za politiku pokazao se rano, već u 15 godini (1969). Ušao je u politiku po blagoslovu učitelja Erbokana, koji u to vreme osnovao Partiju blagostanja (ili Partiju nacionalnog spasa). Erbokan ga, 1976. godine, postavlja za predsjednika omladinske ćelije Partije nacionalnog spasa (Milli Se-la-met Partisi) u stambolskom rejonu Bejoglu, a zatim, iste godine, preuzima omladinski dio partije u Istanbolu.

Erdogan je 1998. godine osuđen pod obrazloženjem da je širio nacionalnu i versku netrpeljivost. Optužnica je podignuta kada je odrecitovao stihove turskog pjesnika Zija Gjekapa „Domaća ognjišta“ na islamskom mitingu (u decembru 1997. godine) u provinciji Siirit, zbog čega je smijenjen sa mjesta gradonačelnika. Paradoksalno je da stihovi nisu bili zabranjeni, čak je knjiga u kojoj su objavljeni stihovi preporučena od Ministarstva prosvjete Turske za škole kao pomoćno sredstvo u nastavi. Sud je osudio Erdokana na 10 meseci zatvora, ali je on izdržao četiri i pušten je uz uslovnu kaznu. Stihovi koje je recitovao: ”Džamije su naše kasarne, kubeta naši štitovi, munare su naša koplja a klanjači naši vojnici. Ovo je sveta vojska koja čuva našu vjeru. Allahu ekber, Allahu ekber.”

Kada je pošao u zatvor okupilo se oko 500 ljudi, kako bi ga podržali. Otišli su u džamiju Al-Fatiha na molitvu, gdje je Erdogan održao sledeći govor: „Praštajte, moji dragi! Moje srce pozdravlja stanovnike Istamb-ula, turski narod i sve muslimane sa blagoslovenim pozdravom Id Al-Adha. Provešću četiri meseca u izučavanju projekata koji će moju državu uvesti u novi milenijum, koje će, ako dozvoli Alah, biti prekrasne godine. […] Takođe vas molim da ne organizujete nikakve proteste pred Centralnim komitetom i drugim partijama. […].“ U to vrijeme postajalo je aktuelno pitanje Kosova. Erdogan nije zaboravio da pozove svoje pristalice da budu uz Albance, čije srce bije u duhu islama. Pored toga je još istakao: „Želim da se (Albanci) vrate u svoje domove i da ih uspokojava atmosfera islama, kako bi oni u miru proveli praznik. Takođe želim da svi mladi turski piloti koji učestvuju u bombardovanju Srbije da se bezbedno vrate u domovinu“.