Pentagon priznao: Rusija se ponaša veoma profesionalno

Umerena opozicija ne postoji! Sve su to naoruzani teroristi u sluzbi amerike. Samo rokaj Putine dani su im odbrojani!

Ukratko objasniti rat u Siriji je doslovno nemoguće, a da se ne spomenu neki vrlo bitni podaci koji datiraju još iz Prvog svjetskog rata i sporazuma Sykes-Picot o podjeli interesnih sfera na Bliskom istoku, zatim oslobođenja od francuskog kolonijalnog utjecaja, ratova s Izraelom nakon Drugog svjetskog rata i okupacije Palestine, intervencije Sirije u libanonski građanski rat, gušenje pobune Muslimanskog bratstva u Hami, američke invazije na Irak... Cijeli rat u Siriji je jedna dobro smišljena zavjera ponajprije skrojena u Washingtonu uz veliku podršku židovskog lobija. Njima Sirija kao moderna i jaka država u kojoj nije bilo nikakvog Zapadnog neokolonijalnog utjecaja i utjecaja globalnih korporacija, jednostavno nije odgovarala. Uz to, treba napomenuti da su plin, kao i mogući putevi plinovoda kroz Siriju sekundarni razlog rata što je najviše odgovaralo petromonarhijama Kataru i Saudijskoj Arabiji. Sada dolazimo do posebne kategorije pokvarenosti rata u Siriji. Izrael je neprijatelj Sirije još od okončanja Drugog svjetskog rata i okupacije Palestine, te njemu najviše odgovara nastali kaos u Siriji. Sirija se od svih država najviše suprostavljala Izraelu, a da ne govorimo koliko je palestinskih izbjeglica prihvatila i dala im gotovo jednaka prava kao i vlastitim državljanima. Sirija u stanju rata nije nikakva prijetnja tom entitetu, vrlo jednostavna računica. Nije li zanimljiva činjenica da Sirija nakon tolike borbe protiv Izraela i njihove zločinačke cionističke politike ima za neprijatelje države koje bi u stvari trebale biti protiv okupacije Palestine i arapske zemlje? Okupirana Golanska visoravan je oaza za teroriste Al Nusre gdje dobivaju direktnu vojnu pomoć od Izraela, kao i medicinsku. Koliko je savezništvo između tog terorističkog entiteta i terorista Al Nusre govori i događaj kada je Benjamin Netanyahu posjetio ranjene teroriste u izraelskim vojnim poljskim bolnicama na Golanu. Uz to, desilo se nekoliko zračnih napada na položaje Sirijske vojske i Hezbollaha kao direktna podrška teroristima Al Nusre, ali i zračni napadi duboko unutar granica Sirije, čak i napad na Damask. Kod ub,ijenih terorista Al Nusre se gotovo svakodnevno pronalazi izraelska oprema, pa čak i kod terorista ISIL-a. S druge strane, utjecaj Irana u Siriji se s ratom povećao pa je i to još jedan razlog direktne uključenosti Izraela u Siriju. Zbog svoje pogrešne i zločinačke politike ne samo prema Siriji nego i općenito prema Bliskom istoku, izraelski entitet sada na svojim granicama ima Iran. A trebalo je biti obrnuto.

Znate li da u Siriji ne postoji nikakav utjecaj globalnih korporacija i banaka, pogotovo američkih? Kako sam već spomenuo da se Sirija nalazi na vrlo bitnom geostrateškom položaju, ona je oduvijek bila predmet raznih imperijalističkih interesa. NATO interes je ujedno i interes SAD-a i kako je sam Barack Obama rekao da treba malo ''zavrnuti ruku'' neposlušnim saveznicima, to jasno govori kako se stavio u poziciju apsolutnog gospodara Zapadnog svijeta. Postavljanjem marionetske vlade u Damasku, SAD bi u svakom slučaju ne samo proširio svoj utjecaj na Bliskom istoku, nego bi u tom slučaju mogao iskoristiti Siriju kao odskočnu dasku prema - Iranu. I to je ono što SAD nije prebolio još od islamske revolucije u Iranu 1979. godine. Američki utjecaj u Siriji automatski povlači i izraelski i tu nema dileme, kao što bi povuklo i ostale petromonarhijske saveznike. Zauzimanjem Sirije, Zapadu bi apsolutno nestala potreba za ruskim resursima, te bi izgradnjom naftovoda i plinovoda preko Sirije pa prema Europi sve okrenulo prema Kataru i Saudijskoj Arabiji. NATO članice u Siriji igraju ulogu poslušnika, ali bi im također odgovaralo da se zbog narušenih odnosa s Rusijom okrenu petromonarhijama i da se oslobode ovisnosti o ruskom plinu od kojega mnoge članice Europske unije uvelike ovise. Zato, što im američka administracija naredi, tako i naprave, mada ima već dosta otpora raznih europskih političkih snaga u vezi politike prema Siriji, jer gle čuda, Bashar Al Assad nije pao nakon dva mjeseca kao što se predviđalo. Može se slobodno reći da američka administracija, a pogotovo razni ratohuškački ''sokoli'' poput senatora McCaina pate od sirijskog kompleksa, jer eto, nisu bombardirali Siriju i postavili svoju marionetsku vladu. Mada, treba se zapitati da li bi to uistinu bilo moguće ili bi se Sirija zbog svojeg mulitkulturalnog bogatstva pretvorila u još jednu Libiju u kojoj nitko ne bi imao svoj utjecaj.